Oči su joj se, u transu čiste fizičke percepcije, podigle prema stropu, disanje joj je stalo. Bila je zarobljena u električnom polju tog nevidljivog dodira dvije, tri sekunde. I onda, dok je još lebdjela u tom stanju, njen pogled, težak i mokar, pao je na mene. Susreo se s mojim. I jezik joj je, isti onaj vlažni, sjajni alat, sporo, požudno prešao preko gornje usne, kao da kuša okus vlastite drskosti, sok vlastite hrabrosti. Bio je to njen najiskreniji izdajnik.
Šišanje je završeno. Luka je ustao, a dok je skidao peškir, obris onoga ispod – debelog, izobličenog, napregnutog – bio je nemoguće sakriti, poput grma koji gori u mraku. Marija je gledala širom otvorenih očiju, njene otvorene usne bile su male, tihe pune zaprepaštenja i žudnje. Ja sam prebacio pogled na prozor, glumeći sljepilo. Čim su se vrata kupatila zatvorila za Lukom, Marija se bacila na mene poput oluje. Njeni su poljupci bili gladni, njeno tijelo pripijalo se uz mene poput pijavice, a ja sam osjećao kako i njeno i moje uzbuđenje cvjeta od opasnosti da nas netko može čuti, vidjeti, naslutiti.
Kad se Luka vratio ona se odvojila, ostavljajući iza sebe vrućinu kao trag. Otišla je u kuhinju, a mi smo ostali razgovarajući o motorima, dok je pod tekstilom mojih hlača bila buktinja koja je čekala. Onda je moj telefon tiho zavibrao
“Mokra sam.” Dvije riječi !
“Super,” odgovorio sam, jedna riječ, čitava potvrda.
Nekoliko minuta kasnije, još jedan šapat od stakla:
“Sad idem u kupatilo. Skinut ću ove malo malene tangice i ostaviti ih na rubu kade tako da ukoliko Luka ponov ode do kupatila, neka mu one budu na vidiku a ostatak večeri provest ću bez išta ispod suknje. I sjedit ću između vas dvojice, čija će se strast pretvoriti u čistu fizičku bol.”
Marija je došla i spustila se na fotelju na suprot nas, poput kraljice koja zauzima prijestolje od napetosti. I počela je svoj završni čin.
Kad je prebacila nogu preko noge, to je bila izvedba u dva čina. Za mene: Pokret je bio spor, tekući poput meda. Suknja je kliznula uzduž njenog bedra, otkrivajući put od sjajne, glatke kože njenog unutarnjeg buta, put koji se gubio u mraku između njenih nogu, potpuno nezaštićen, potpuno otvoren. Držala je taj prizor otvorenim, njen pogled čvrsto upet u moj, bijesak izazova i ponude. Za Luku: Isti pokret je bio brz, prividno nesvjestan, usporen samo za djelić sekunde. Bio je to bljesak, samo nagovještaj bjeline, agonija nedorečenosti. Je li vidio? Nije mogao biti siguran. Znao je samo da je nešto nazreo, nešto što ga je natjeralo da prestane disati. Ja sam znao istinu. On je patio od nagađanja.
Luka je, nesvjestan svojih pokreta, spustio ruku u krilo, gdje je povremeno, uz ritam razgovora, lagano milovao izobličenje ispod tkanine. Mariju je to izluđivalo. U jednom trenutku, uhvatio je njen pogled kako, neskriveno požudan, klizi prema tom mjestu. Ta silovita iskrenost rasplamsala ga je. Sjedeći naslonjen na jastuk, uzeo je drugi jastuk i stavio ga preko kukova, štit od njenih očiju. Ali nakon nekoliko minuta, u pokretu koji je glumio slučajnost, dopustio je da se vrh njegovog ponosa, crven i nabubren, nehotice pokaže ispod ruba bokserica i gornjeg dijela hlača. I onda je, skriven velikim jastukom, počeo ga lagano maziti.