Luka je zastao, bijes i frustracija mu se borile na licu. Onda je, odlukom koja nije dolazila iz razuma, spustio ruke na svoj pojas. Zveckanje kopči, šuštanje platna. Pantalone su mu pale na koljena, a onda i niže. Stajao je pred njom, izložen, monstruozno erekcijom, vrh njegovog tijela napet i ljubičast u slaboj svjetlosti koja je dopirala iz stana.
Marija je zatvorila oči, ali njeno tijelo je izdavalo istinu. Njeni prsti, koji su bili čvrsto stisnuti oko cigarete, sad su bili opušteni, gotovo drhtavi. Njeni nadlanci, njen dah – sve je vrištalo želju dok su njeni usni šaptali “ne”. Unatoč sebi, jedna ruka, teška, poslušna samo najdubljem instinktu, polako se digla. Drhtala je u zraku, neodlučna, iskušavana.
Vidjevši to, Luka je bio oslobođen. Njegova ruka, sada sigurnija, ponovno je podigla rub njezine suknje, ovaj put više, otkrivajući cijeli njen donji dio. Njegov drugi dlan se naslonio na njeno bedro, držeći je, a onda je krenuo približavati se. Približio je svoje tijelo njenom.
Glatki, vlažni vrh njegovovog ponosa kliznuo je niz njen stomak, ostavljajući vlažan trag. Marija je zastenjala, njeno tijelo se izvilo unatrag, odazivajući se na dodir. On je, vođen tim odgovorom, nastavio niz njeno tijelo, sve dok nije došao do mjesta gdje je sve bilo toplo i mokro. Njegov glavić, veličine i tvrdoće koje su Mariju paralizirale sa strahom i žudnjom, lagano je pritisnuo njezine usne, otvarajući ih samo toliko da osjeti vrući dah njezina tijela.
“Luka, ne unutra…” uzdahnula je, a to je bio jedini dopušteni putokaz. Bio je to kompromis između njenog instinkta i njenog obećanja.
On je kimnuo, glava mu je bila prazna od svega osim osjeta. Povukao se samo toliko da se vrh njegovog glavića nasloni na tu vlažnu, meku toplinu, a zatim ponovno lagano pritisnuo. Kliznuo je po njenoj vanjskoj slojevitoj, osjetljivoj koži, ne ulazeći, samo mučeći se na samom pragu raja. Povukao se, pa opet došao. Marijina ruka je, sada potpuno neovisna od njezine volje, spustila se i omotala oko njegovog debla, ali ne da ga vodi, samo da osjeti njegovu pulsirajuću tvrdoću, svaku venu, svaku napetost.
Svaki takav klizanac bio je elektrošok. Njeno tijelo se grčilo od napetog užitka, a usta su joj bila otvorena u nijemom vrisku. Njezina slobodna ruka zagrabila je njegovu podlakticu, prsti su joj se zarili u njegovu kožu. Nije bilo potrebe za više pokreta. Nekoliko tih nepotpunih, agonizirajućih dodira na samom rubu dovoljno je bilo da ga pokosi. Zastao je, tijelo mu se ukočilo u lučnoj napetosti, i grčevito je kliznuo po njenom bedru dok ga je talas gušće, tople tekućine obavijao. Osjećao je kako mu se srce lupa o rebra, a sjemena tekućina, topla i ljepljiva, počela je polako teći niz njeno bedro.
U tom trenutku, moj glas dopre do njih sa staklenih vrata. “Marija?”
Odmaknuli su se odjednom, kao probušeni baloni strasti. Luka se pokušao brzo obući, njegovi pokreti bili su smeteni, nespretni. Marija je spustila suknju, ali trag je već bio ostavljen. Bistri, bijeli trag tekl je polako niz njeno bedro, sjajeći u polumraku.