Marija i ja palimo jedno drugo do ludila na poseban, opasan način: najjači nam je afrodizijak znati da je drugi muškarci žudno promatraju. Ona je nevjerojatno zgodna žena – vitka, punih oblina, s tamnom kosom koja pada niz ramena i očima boje tamnog meda. Nekad je imala svoj frizerski salon. Voljela je taj posao, ali muškarci su je često, pod izlikom šišanja, dodirivali na načine koji su prelazili granice pristojnosti.
Pričala mi je kako ju je to uzbudivalo, istovremeno i ponizavalo, kako joj je tijelo reagiralo na te zabranjene dodire dok joj je um bjesnio od bijesa. Na kraju je morala sve napustiti – ali ta iskustva ostavila su u njoj traga, mješavinu prezira i žudnje koju sada zajedno iskorištavamo kao gorivo za naše najtajnije igre.
Naš brak hrani nešto drugačije od obične strasti.
Naš je najmoćniji afrodizijak tajni ples pred tuđim očima, trenuci kada se svijet vara da smo samo prijatelji, dok mi u tišini gradimo katedralu od nedozvoljenih pogleda. I naš prijatelj Luka, čestiti i nesvjestan, postao je miljenik naše najintimnije pozornice. Ovo nije bila prva izvedba, ali bila je najsmjelija, najopasnija.
Marija, moja supruga, svoju je frizersku vještinu nosila u prstima poput drugog daha. Dok je kava mirisalau šalicama, glas mi je zvučao nevinije od šapta: “Luka, zašto ti Marija ne dotjera vrhove? Kao nekad.”Luka je kimnuo, dobronamjerno. Marija je donijela bijeli peškir i svoj zlatni pribor, vraćajući se u ulogu majstorice. Stajala je pred njim, obučena u pamučnu košulju dopušteno raskopčanu, da nazire sjaj kože iznad grudnjaka, i crnu suknju koja je stizala do koljena – nevinost s nagovještajem.
Dok je stajala između njegovih raširenih nogu, njen struk bio je na razini njegovih usta. Ali njen pogled nije bio zarobljen na njemu. Povremeno bi se, vruć i živ, odvojio i pronašao moje oči, negdje iznad Lukine glave.
U tim trenucima njen jezik požudno bi prešao preko donje usne, koju bi zatim stisnula bijelim zubima u znak koji je samo meni govorio: Gledaj. Ovo, ova opasnost, pali me do srži. I sve je zbog tebe.
Primijetio sam kako joj pogled, poput teške pčele, sleti na njegove kukove. Njeno lice je izrazilo trenutak prepoznavanja, fizičko saznanje.
Njeno tijelo, pametnije od svijesti, očitovalo je istinu: ispod tankog platna njegovih pantalona, nešto se bujalo i širilo, poprimajući “poprilične dimenzije”. Ponovo je pogledala u mene, a usne su joj se oblikovale u tihi, zračni poljubac – okrutan, nečujan trijumf koji smo dijelili.
Kad je otišla iza njega da doradi vrat, svaki njen korak bio je namjeren. Njeno tijelo priljubilo se uz njegova leđa, i onda – grudima se naslonula na njegovo desno rame, držala je tu poziciju par sekundi tako da je mogao osjetiti puninu njenih grudi… Preko njegovog ramena, njene oči, tame i vatre, susrele su se s mojima. Kimnula je, gotovo neprimjetno. Osjetila sam. I ti si osjetio.
Onda je povukla opasniji konac. Prošla je s prednje strane. Ušla je u prostor između njegovih nogu. Stala je tu, njeni bokovi, izvijanje kostiju pod suknjom, zaustavljeni na centimrtar udaljenosti od njegovog napetog ispupčenja. U sekundi zastoja, njen pogled se “zablijelio”.