Helena: – „O Bože, potpuno sam zaboravila. Čini se da smo podjelili odgovornosti. Očito se ja brinem za Daniela, a ti za Miu, izgleda da sam podbacila kao roditelj.”
Gregor: -”Gluposti , ti si savršena majka. Nego, pokušat ću doći ranije večeras, pusa”
Helena: – „Pusa”.
“Osjećam se krivim jer sam zaboravio da Daniel danas ima ispit. Helena se također osjeća užasno zbog Danielovog neuspjeha i zato što je zaboravila na Mijin posao. Nisam želio da se osjeća krivom. Čim završim s poslom idem kući da je smirim” – razmišljao je Gregor.
Vratio se za radni stol i nastavio s poslom. Vrijeme je prolazilo, a kad je pogledao na sat već je bilo je 18.30.
Gregor: – “Dobro, gotov sam za danas, idem kući, Helena me čeka s večerom”
Tomislav: – „Ja ću ostat ću još malo.”
Gregor: – “Nemoj dugo, vidimo se.”
Tomislav -”Vidimo se sutra”
Izašao je iz zgrade, sjeo u auto i otišao kući. Helena ga je dočekala na vratima.
Greg: – “Bok draga”
Helena: – “Hej”
Poljubili su se i Gregor je ušao u kuću.
Helena: – ”Večera je spremna. Možeš se presvući, a ja ću pozvati djecu”
Gregor: – „Okay, stižem za 2 minute”
Daniel i Mia su se spustili iz njihovih soba, te su svi skupa sjeli za stol.
Helena: -”Dobro, hoćemo li početi s dobrim ili lošim vijestima?”
Daniel: – „Kao što znate, pao sam na ispitu. Ispričavam se, jednostavno sam ignorirao zadnji materijal, ali sam već uspio analizirati i znam gdje sam pogriješio.”
Gregor: – „Daniele, sve je u redu, ne trebaš se ispričavati. Mama je uznemirena i to je razumljivo. Na jesen ćeš imati drugu priliku i sada imaš skoro 3 mjeseca za pripremu.”
Daniel: – „Da, neće biti problema, obećavam.”
Helena: – Gregore, reci nam ti što još ima novog.”
Greg: – „Danas sam razgovarao s Tomislavom i zaključili smo da nam treba pomoć u uredu, pa smo odlučili smo zaposliti Miu i Leu.”
Mia: – „Tata, to je super, jeeeee!”
Mia je ustala i poljubila tatu. Bila je jako sretna.
Gregor: – „Lea je tvoja prijateljica i možeš se s njom dogovarati oko radnog vremena. Ne morate biti u uredu non-stop. Jedna ujutro, druga poslijepodne, ili jedan dan jedna, a drugi dan druga. Na vama je da se dogovorite.”
Mia: – „Jako sam sretna i jedva čekam da počnem”
Gregor: – „Možete početi za nekoliko dana čim pripremimo ured, stol, telefon, kompjuter, riješimo papirologiju…”
Daniel: – „Ne mogu vjerovati da će moja sestra početi raditi, čestitam.”
Helena: – „Danijele, budi pristojan”.
Večera je protekla u ugodnoj atmosferi. Daniel i Mia ustali su otišli u svoje sobe, a Helena je čistila stol i pospremala prljavo suđe.
Gregor: – „Dopusti da ti pomognem”
Helena: – “Ne, uzmi ovu bocu vina i sjedni u dnevni boravak.”
Gregor: – “U redu, to je dobra ideja”
Gregor je sjeo u dnevni boravak i uključio TV a nedugo zatim došla je Helena.
Gregor: – „Oprosti draga, ovo je bio težak dan za tebe, kao i cijelo ovo razdoblje.”
Helena: – „Čekaj, vraćam se za minut”
Helena se popela stepenicama, a Gregor je pretraživao kanale na TV-u. Nakon nekog vremena Helena se vratila i sjela do Gregora.
Gregor: -”Mislim da je Daniel dobro, nema nikakvih problema samo je olako shvatio ispit.”
Helena: -”Možda, ali nije u redu da je to samo na meni. Nisi ni znao da ima ispit.”
Gregor: – „Baš kao što nisi znala da Mia traži posao.”
Helena: – „Izgleda da se ti više brineš za Miu a ja za Daniela.”
Gregor: – „Daniel je muškarac, odrastao čovjek. Tata mu više ne treba u smislu da ga treba štiti i brine o njemu. Treba me kao prijatelja. Da mu dam savjet, da ponekad popijemo pivo i pričamo o muškim stvarima, ali Mia je žensko, naivna i osjetljiva. Lako ju je povrijediti i normalno je da se više brinem za nju.”
Helena: – „Ha ha, ja imam potpuno suprotno mišljenje. Mislim da je Mia snalažljiva i psihički jaka, dok je Daniel taj koji treba više pažnje.”
Gregor: – „Da, to je ono što radimo. Djeca su nam super i ne vidim nikakav problem.”
Helen: -”Problem je što nikad nisi kod kuće.”
Gregor: – „Znam, ali to će se uskoro promijeniti”
Helena: -”To će se odmah promijeniti. Moramo nešto učiniti, moramo se opet zbližiti. Mislila sam da možda možemo uzeti dva slobodna tjedna i otići na more u neko ljetovalište.”
Gregor: – „To bi bilo super, ali…”
Helena: – „Tomislav?”
Gregor: – „Da, još uvijek se boji da će nešto poći po zlu na poslu.”
Helena: – „Ovako ćemo. Reci mu da ih pozivamo na večeru u čast Mijinog i Leinog zaposlenja, a prije toga ću razgovarati sa Suzanom. Sigurno ćemo ga nagovoriti.”
Gregor: – „Draga, ti si genije.”
