Nastavak od Plave Jabuke (Predgovor)
1. Dan
Poslovna zona u zapadnom dijelu grada. Jedna od zadnjih izgrađenih poslovnih zgrada, pa je samim time i najmodernija. Ured na trećem katu pripada firmi GIT. Ured je veličine manjeg stana. U glavnoj prostoriju nalaze se 2 radna stola te trosjed ispred kojeg je mali stolić i dvije fotelje. Na lijevoj strani ureda su vrata koja vode u kupaonicu i malu čajnu kuhinju, dok je prostran hodnik predviđen kao predsoblje zjapio prazan tako da su vrata uvijek bila otvorena, U uredu sjede dva muškarca. Svatko za svojim stolom.
Gregor je odradio dio posla koliko je smatrao da je dovoljno i onda je stao. Bližilo se vrijeme ručka. Tomislav je kao i obično bio previše zauzet poslom da bi razmišljao o pauzi, on sigurno ne bi bio taj koji bi prvi predložio pauzu ali Gregor ge je znao jako dobro i znao je kako taktički postupati s njim. Tomislav je radoholičar. I ne samo to. Za svaki, pa i banalan potez ima plan. Nikada ne radi ništa ako nije planirano. On je sušta suprotnost Gregoru i zato se savršeno nadopunjuju. Znaju se još iz srednje škole. Tada se nisu kretali u istom društvu, ali Gregor ga je često pozivao da se druži s njima. Kad bi ga pozvao da izađe s njima subotom navečer, oklijevao bi i planirao danima, a kada bi odlučio izaći s njima, taj bi izlazak bio fantastičan. Kad bi ga pozvao da ide s njima igrati tenis, trebalo mu je 4 dana da se odluči, sve je proučio o tenisu i kad bi konačno odlučio igrati, pobijedio bi.
Gregor je promijenio položaj na svojoj stolici i čekao pravi trenutak kada da se obrati svojem prijatelju i partneru. Prisjećao se prošlosti kako je mjesecima nagovarao Tomislava da pozove Mirjanu na spoj, a kad je to napokon učinio Mirjana je postala njegova žena.
Gregor i Tomislav su zajedno išli na fakultet i tamo smo postali najbolji prijatelji. Tomislavova marljivost i odgovornost su odgovarale Gregoru dok je Tomislavu koji je sve shvaćao previše ozbiljno trebao netko malo više opušten. Gregor je u svemu vidio samo zabavu i sve zadatke bi uspio riješiti na lakši način, bez puno truda, samo zahvaljujući snalažljivošću i dobroj viziji. Nakon što su diplomirali, bili su pozvani na razgovor za posao u kompaniji Elektroprotekt. Oboje su bili primljeni ali za razliku od Gregora, Tomislav je danima razmišljao i mjerio poslovnu ponudu, pa tek onda pristao. Oboje su marljivo i uspješno radili za tvrtku, a kad niti nakon deset godina uspješnog rada ni jedan ni drugi nisu bili promaknuti, Gregor je počeo nagovarati Tomislava da napuste kompaniju i zajedno osnuju svoju tvrtku i počnu raditi samo za sebe. Prošlo je nekoliko godina dok ga Tomislav konačno nije odlučio poslušati i ući u zajednički pothvat.
Za Tomislava je prošla godina bila vrlo turbulentna. Još se nije oporavio od razvoda od Mirjanom, a niti u poslovnom smislu nije bio potpuno bezbrižan jer iako su dobro poslovali, Tomislav je htio da čim prije osiguraju financijsku stabilnost za budućnost. Tomislav i Mirjana su bili u braku 20 godina. Njihova kći Lea, koja je samo mjesec dana starija od Gregorove Mie, nakon razvoda ostala je živjeti s majkom, ali je svakodnevno u kontaktu s Tomislavom koji se jako brine za nju. Dok su bili u braku, Tomislav i Mirjana su bili vrlo povezani sa Gregorom i Helenom, ali nakon razvoda Mirjana više nikad nije kontaktirala sa nekadašnjim prijateljima. Prošle godine Tomislav je preko interneta upoznao Suzanu koja je također razvedena i ima 20-godišnjeg sina. Suzana je porijeklom iz Bosne, dugo vremena je živjela u Beogradu a zadnjih godina je radila u Njemačkoj kao frizerka. Ubrzo se Suzana preselila sa sinom kod Tomislava i njihova je veza dobro funkcionirala. Suzana se dobro snašla u novom gradu i ubrzo postala vlasnica frizerskog salona.
„Znam kakav je. razumijem ga. Uložili smo puno novca u našu firmu i on je takav da vodi računa i o najsitnijim detaljima, ali ja sam tu da se pobrinem za njega, ha ha. – Zaključio je Gregor svoju misao i odabrao pravi trenutak da se obrati Tomislavu.
Gregor: – “Danas smo zaboravili na ručak?”.
Tomislav: – “Ma ne, samo želim završiti ovo, a i nisam baš gladan.
Gregor: – Ne seri, završi i idemo dolje pojesti nešto.
Tomislav: – „Okay, ali daj mi 10 minuta.
