Helena: – “Ajme već sutra putujemo. Treba se pripremiti, spakirati…”
Marija: -”Ne brini, ja ću ti pomoći.”
Uslijedilo je nekoliko sati strke. Svi su se pokušavali nekako spakirati, provjeravali šta im sve treba, što se smije uzimati sa sobom a što ne, provjeravali sve informacije a Gregor je rezervirao parkiranje na Beogradskom aerodromu. On se najmanje brinuo oko pakiranja jer je znao da će se Helena ionako pobrinuti oko svega. Pripremio je samo njemu najvažnije stvari koje će ponijeti i išao je oprati auto a onda ostatak dana proveo uz tv i povremeno provjerio poneku informaciju vezanu za putovanje. Cijela obitelj je neuobičajeno rano otišla na spavanje jer ih je čekao dan putovanja.
5. dan
Alarm zvonio u 5 sati ujutro. Gregor se probudio – „Oh i došao je taj dan. Helena je već ustala? Idem se na brzinu istuširati.” – Razmišljao je
Nakon kupatila Gregor je došao u kuhinju.
Gregor: – „Dobro jutro, jeste li spremni?”
Helena – „Sve je spremno. Možete odnijeti stvari u auto dok ja spremam doručak.”
Gregor i Daniel su odnijeli torbe i ostale stvari u auto.
Gregor: – „Daniele, da ti kažem nešto, naravno samo između nas.”
Daniel: – „Reci.”
Gregor: – „Paa, mi smo muškarci. Žene na putovanjima mogu biti vrlo naporne pa moramo ostati zajedno i podržavati jedni druge. Inače će sve biti po njihovom a onda smo najebali. Ovakva obiteljska putovanja mogu biti vrlo stresna.”
Daniel: – „Razumijem. Ha ha, nema problema tata. Držat ćemo se zajedno.”
Sve je bilo spremno i nakon doručka sjeli su u auto i krenuli prema Beogradskom aerodromu.
Gregor: -”Daniel, ja vozim za tamo i ti ćeš za nazad. Ok?”
Daniel: – „Sjajno, hvala ti što si imaš povjerenja u moje vozačke vještine. Nego, pripremio sam nešto muzike da ne moramo slušati radio cijelo vrijeme”.
Mia: – „O ne, vjerojatno ćemo slušati heavy metal.”
Daniel: – “Ne, ima nekoliko rock pjesama za mene, za tatu disco 80-e. Za mamu balade i za tebe new age.”
Mia: – “Oh, hvala ti puno”
Put je protekao ugodno i bez neplaniranih događaja. Čak i duže čekanje na aerodromu u Istanbulu proteklo je ugodno. Dugačak let i promjena vremenske zone prilično ih je umorio tako da su sletjeli u Cancun prilično umorni i neispavani a jedino je transfer od aerodroma do resorta protekao duže od planiranog. Ipak u hotel su stigli na vrijeme da obave check in. Prijavili su se na recepciji i dobili ključ od velikog apartmana na zadnjem katu hotela. Bio je to veliki apartman sa 3 spavaće sobe, 3 kupaonice, dnevnim boravkom…
Daniel: – „Vau, ovo izgleda savršeno.”
Mia: – „Super, svaka soba ima kupaonicu. Ljudi, želim vam laku noć. Idem se istuširati i spavati. Sutra ću raspakirati.
Daniel: – “Laku noć, i ja ću učiniti isto”
Helena – “Laku noć. I meni treba mi topla kupka i spavanje.”
Gregor – “I ne zaboravite dogovor. 10 dana bez mobitela. Ok?”
Mia: – “Ok ha ha, izdržat ću ali zar nismo rekli pola sata na dan?.”
Gregor: – „Dogovoreno”.
Gregor je malo istraživao po apartmanu, TV, kreveti, Mini bar, telefon… „Ovdje je stvarno savršeno. Mogao bih biti ovdje mjesecima.” – mislio je i dok je Helena došla iz kupaone, Gregor je već duboko spavao.
