Gregor je ušao u glavni ured.
Gregor: – „Ovo je moj i Tomislavov ured i soba za sastanke. Kao što znaš u 11 sati dolaze vrlo važni ljudi. Evo čajne kuhinje. Ima aparat za kavu i ostalo, hladnjak… Poslužit ćeš im piće. Naravno, znaš skuhati čaj, kavu i natočiti viski ili nešto slično.”
Mia: – „Ok, nema problema.”
Gregor: – „Dobro, sad se moram pripremiti za prezentaciju a ti idi na svoje mjesto, upoznaj se s računalom, stolom, telefonom… I svaki poziv spoji na moju liniju. Kad gospoda dođu, slobodno ih dovedi ovamo.”
Mia: – „Da šefe.”
Gregor je pripremao prezentaciju, a Mia je sjedila na svom radnom mjestu.
Mia je razmišljala: – „Dobro, ovo neće biti tako teško.”
U tom trenutku vrata su se otvorila. U ured su uška tri čovjeka. Mia je ustala i pozdravila ih.
Mia: – „Dobar dan gospodine Radić. Ja sam Mia, tajnica. Gospodin Riktić Vas očekuje.”
Mia se pomaknula i otvorila vrata Gregorova ureda.
Mia: – „Gospodo uđite u ured, g. Riktić je spreman primiti Vas.”
Prvio je ušao stariji gospodin, a za njim još dva muškarca.
Gregor: – „Molim Vas, uđite.”
Gregor je pružio ruku prema gospodinu Radiću.
G. Radić: – „Drago mi je Riktiću.
Gregor: – „Veliko mi je zadovoljstvo ugostiti vas, g. Radiću.”
G. Radić – „Ovo je moj savjetnik g. Kojić i moj IT stručnjak, g. Herceg.”
Gregor se rukovao s njima.
Gregor: – „Gospodo, molim vas, sjednite.”
Sjeli su. a Gregor je ostao stajati. Mia je bila spremna ponuditi piće.
Gregor: – „Mia, molim te, posluži goste pićem.”
G. Radić: – „Hvala vam. Ne treba.”
Mia se vratila na svoje mjesto.
Razmišljala je: – „Sigurna sam da će tata dobiti ovaj posao.”
Nakon nekog vremena, vrata su se otvorila.
Gregor: – „Potpuno smo se razumjeli.”
G. Radić: – „Drago mi je. U tom slučaju možemo otići.”
Svi su se rukovali i gosti su otišli.
Gregor: – „Mia, čini se da donosiš sreću.”
Mia: – „Jesi li stvarno uspio?”
Gregor: – „Da. Dođi da te zagrlim.”
Mia je bila sretna i skočila tati u zagrljaj. Gregor ju je čvrsto stisnuo i poljubio.
Gregor: – „Tko je moja princeza?”
Mia: – „Ja sam tvoja princeza, tata.”
Mia je također zagrlila Gregora i naslonila mu glavu na rame.
Gregor: – „Bez obzira koliko imaš godina, uvijek ćeš biti moja mala princeza.”
Mia: – „Znam.”
Gregor: – „Sada možemo ići na ručak.”
Mia: – „Dobra ideja, postajem gladna.”
Otišli su u obližnji restoran.
Gregor: – „Mia, jeli bilo fino?”
Mia: – „Prejela sam se, jedva dišem.”
Gregor: – „Sada je teško vratiti se poslu. Znam. Dat ću sve od sebe da završimo što prije jer moramo u bolnicu posjetiti Leu i Tomislava. I moram nazvati Suzanu.”
Vratili su se u ured. Gregor je nastavui svoj posao, a Mia je bila na njezinom mjestu i informirala se o svojim dužnostima. Upoznavala je posao.
Gregor: – „4 sata su. Za danas smo gotovi. Idemo.”
Mia: – „Dobro, spremna sam.”
Ubrzo su bili u bolnici.
Gregor: – „Prvo idemo do Lee?”
Mia: – „Da, mislim da je na katu, soba 20 … nešto.”
Gregor: – „Mislim da da.”
Našli su sobu i ušli unutra. Lea je ležala na krevetu i tipkala po mobitelu. Kad ih je ugledala, sretna je ustala iz kreveta.
Lea: – „Hej.”
Mia: – „Hej Lea.”.
Gregor: – „Bok. Kako si?”
Lea: – „Dobro sam i ne znam zašto me drže ovdje.”
Gregor: – „Moraju se uvjeriti da si dobro. Uskoro će te pustiti.”
Lea: – „Ovdje je jako dosadno.”
Mia: – „Vjerujem ti.”
Lea: – „Kako je u uredu?”
Mia: – „Sastanak je uspio, dobili smo ugovor.”
Lea: – „Čestitam, to je super.”
Mia: – „Jedva čekam da i ti počneš raditi.”
Gregor: – „Siguran sam da ćeš sljedećeg tjedna i ti biti tamo.”
Lea: – „Nadam se.”
Gregor: – „Je li moguće posjetiti Tomislava?”
Lea: – „Ja i Suzana smijemo doći do njega, a ostali mogu gledati samo kroz staklo. Liječnik je rekao da je stabilno. Sad samo čekamo da se probudi. Može potrajati nekoliko dana.
Gregor: – „Sjećaš li kako se to dogodilo?”
Lea: – „Jedino čega se sjećam je da smo se vozili prema uredu i onda sam se tu probudila.”
Mia: – „Mora da je bilo grozno.”
Gregor: – „Stručnjaci kažu da je bolje ne sjećati se ničega.”
Lea: – „Voljela bih da se puno toga ne sjećam, ha ha.”
Gregor: – „Ha ha. Možemo li otići vidjeti Tomislava?”
Lea: – „Da, idem s vama. Mislim da je Suzana još uvijek tamo.”
