Zastala je, pa se nasmijala onim tihim, sigurnim smijehom. „I nisam se uplašila. Naprotiv. Osjetila sam da me uvlače u svoj svijet, ali ne silom, nego pažnjom. Nataša je bila prva koja je prešla tu liniju — sjela mi je bliže, dotakla mi rame dok je pričala, i to je izgledalo sasvim prirodno. Vlado je samo posmatrao, ali u njegovom pogledu bilo je jasno da sve vodi. Kao da zna tačno kad treba da se pomjeri, a kad da ostane miran.“
N je otpila gutljaj kafe, pa nastavila tiše: „I onda je nastao onaj trenutak kad ti se čini da vrijeme stane. Kad shvatiš da više nema povratka na običan razgovor. Njih dvoje su se pogledali, pa mene, i sve je bilo jasno. Nisam morala ništa da pitam. Samo sam osjetila kako mi se tijelo napelo, a u glavi mi je odzvanjalo da si ti kod kuće. I to me još više tjeralo da idem dalje. Kao da sam htjela da ti donesem priču koju nikad nećeš zaboraviti.“
Nastavila je, glas joj je bio tih, ali siguran:
„Prvo je sve bilo lagano. Nataša se nagnula prema meni, toliko blizu da sam osjetila njen parfem, i poljubila me. Onako, ispitivački, ali odlučno. Nisam se povukla. Naprotiv, uzvratila sam. I onda je krenulo… polako, ali sve dublje. Njene usne, njene ruke… kao da je znala tačno gdje da me dodirne da mi oduzme dah.“
N je zastala na trenutak, pa nastavila:
„Dok smo se ljubile, osjetila sam kako mi lagano otkopčava dugme po dugme. Nije žurila. Kao da je htjela da svaki pokret traje, da me natjera da čekam. I ja sam čekala, i uživala u tome. Svaki dodir bio je namjeran, svaka sekunda produžena. Kao da me svlači i riječima i rukama u isto vrijeme.“
„Vlado je sve vrijeme sjedio malo po strani. Nije se miješao, samo je posmatrao. Ali taj pogled… znao je tačno šta se dešava. I znao je da ću ga pustiti da se uključi kad dođe trenutak. I došao je. Kad je vidio da sam se potpuno prepustila, prišao je. Nije rekao ništa, samo je stao iza mene, stavio ruku na moje rame i polako se nagnuo. Osjetila sam ga, njegovu prisutnost, i to je sve promijenilo. Odjednom nas je bilo troje, i sve granice su nestale.“
„U tom trenutku,“ nastavila je, „više nisam razmišljala ni o vremenu, ni o tome gdje sam. Samo o njima. Nataša me ljubila sve dublje, usne su joj bile mekane, ali odlučne. Osjetila sam kako mi prstima klizi niz vrat, pa preko ramena, i polako spušta ruke. Svaki dodir bio je namjeran, kao da zna tačno gdje da zastane da mi oduzme dah.“
„Polako mi je skidala majicu, dugme po dugme, bez žurbe. Kao da je htjela da svaki trenutak traje. Kad je tkanina skliznula s ramena, osjetila sam njene usne na koži. Ljubila me po vratu, po ključnim kostima, spuštala se niže. Njene ruke su mi obuhvatile grudi, nježno, ali sigurno, i u tom trenutku sam se potpuno prepustila.“
„Vlado je i dalje stajao po strani, gledao nas. Njegov pogled bio je težak, ali ne prijeteći — više kao da uživa u svemu što vidi. I onda je prišao. Stao iza mene, položio ruke na moja bedra i lagano ih razdvojio. Nisam se opirala. Naprotiv, osjetila sam kako mi tijelo samo traži još.“
„Nataša je klečala ispred mene, ljubila mi stomak, klizila usnama niz bokove, dok su mi njeni prsti i dalje mazili grudi. Vlado je stajao iza, spuštao poljupce niz moj vrat, ramena, dok su mu ruke klizile niz moje noge. Osjetila sam kako mi prstima prelazi preko listova, pa do stopala, masirajući ih, kao da želi da mi pokaže da nijedan dio mene neće ostati nedodirnut.“