Nasmiješio sam se i odmah rekao:
„Bilo kako bilo, moram ti još jednom reći — tvoja priča me potpuno obuzela. Svaka riječ, svaki detalj… kao da sam bio tamo s tobom. I ne mogu da krijem, jako me je uzbudilo. Toliko da sam osjetio kako mi tijelo reaguje dok si pričala.“
Pogledao sam je pravo u oči, bez okolišanja:
„Napalio sam se, N. I to ne samo na ono što si doživjela, nego na samu činjenicu da si mi to ispričala ovako otvoreno. Tvoja iskrenost me uzbuđuje jednako kao i sama scena.“
N je ustala polako, prišla iza mene dok sam još sjedio s toplom šoljom kafe u rukama. Osjetio sam njen dah na vratu, a zatim njene ruke kako se spuštaju niz moja ramena.
„Stvarno?“ šapnula je uz osmijeh, „napalila te moja priča od sinoć?“
Nagnula se bliže, usne tik uz moje uho. Njene ruke su bile odlučne, ali nježne, kao da želi da potvrdi ono što sam joj upravo priznao — da me nije uzbudila samo scena, već i njena iskrenost, njena kontrola, njena prisutnost.
„Znaš,“ nastavila je tiho, „meni je najuzbudljivije to što si sve znao, sve slušao… i ostao tu. Da me primiš kad se vratim. Da me pogledaš ovako, bez osude.“
„Bilo je fenomenalno. Stvarno. Njih dvoje… njihova energija, način na koji su me gledali, dodirivali, vodili… sve je bilo savršeno. Osjetila sam se poželjno, kao da sam u centru nečega što je veće od mene.“
Zastala je, pa dodala još tiše:
„Ali ono što me najviše palilo… to si bio ti. To što si bio kod kuće. Što si znao. Što si me pustio da odem, da se prepustim, da budem tamo s njima. A onda da se vratim tebi. Ta sloboda… ta sigurnost… to me obuzelo.“
Pogledala me preko ramena, oči joj sjajne:
„Zamisli… bila sam s njima, ali u glavi si mi bio ti. Ne kao prepreka, nego kao dozvola. Kao snaga. Kao razlog što sam mogla da budem sve što jesam.“
Dok mi je šaptala sočne detalje — kako su je dodirivali, kako su je gledali, šta su joj šaptali dok je ležala između njih — osjetio sam kako mi se dah ubrzava, kako mi tijelo reaguje na svaku riječ, svaki pokret njenih ruku koje su sada već bile obavijene oko mog nabreklog i mokrog kurca.
„Javiću im se,“ rekla je tiho, dok mi je usne dodirivala iza uha. „Večeras. Dogovoriću novi susret. I ovaj put… možda i zažališ što si me pustio .“
Bio sam na ivici orgazma, gotovo izgubljen u njenom ritmu, ali onda je naglo stala. Povukla se korak unazad, pogledala me s osmijehom koji je bio i nestašan i odlučan.
„Sačekaćeš dok se večeras vratim,“ rekla je mirno, kao da je upravo preuzela kontrolu nad cijelim svijetom. Uzela je telefon, okrenula broj i izašla iz prostorije, ostavljajući me da sjedim — napet, uzbuđen, i potpuno svjestan da je igra tek počela……….
Nastaviće se!