„Gledala sam ih i nisam mogla da vjerujem koliko su bili usklađeni. Kao da su godinama vježbali taj ples, a sada ga izvode predamnom, baš za mene. Vlado je izgledao kao da želi da se dokaže, da pokaže svu svoju snagu i muževnost, a Nataša je izgledala kao da uživa u svakom njegovom pokretu. Njeni nokti su mu grebali leđa, njene noge su ga obavile, a njeni uzdasi ispunili sobu.“
„I ja… nisam više mogla da izdržim. Dodirivala sam se intenzivno, pratila njihov ritam, osjećala kako me prizor obuzima. I onda, dok su oni doživljavali svoj vrhunac, dok su joj se tijelo i glas tresli pod njim, a on se praznio u nju – i ja sam osjetila kako me preplavljuje. Snažno sam svršila, dok sam gledala njih dvoje kako se stapaju jedno s drugim.“
„A onda… tišina. Samo njihova tijela, moja drhtavica i osjećaj da smo svi troje prošli kroz nešto što nas je promijenilo. Ležali smo dugo, disali, smijali se tiho. A onda su me, onako brižno, skoro roditeljski, pitali da li želim da jedem, da li mi treba voda, da li sam dobro, što je bilo jako slatko i prijatno. I tek tada sam shvatila koliko je sve to bilo nježno, koliko su pazili na mene. Na kraju me je Vlado odvezao kući, a ja sam sjedila u autu i znala da ću ti ujutro donijeti priču koju nikad nećeš zaboraviti.“
Sjedio sam naspram nje, šolja kafe još topla u rukama, i osjetio da mi riječi same izlaze.
„Znaš… ovo što si mi ispričala,“ rekao sam, gledajući je ravno u oči, „to je nešto što zaista nikad neću zaboraviti. Ne samo zbog onoga što se desilo, nego i zbog načina na koji si mi to prenijela. Kao da sam bio tamo s tobom. I moram ti priznati… uzbudilo me je. Jako.“
N je spustila pogled, ali osmijeh joj je ostao na usnama.
„Ono što me iznenadilo,“ nastavio sam, „jeste to što sam očekivao da ćeš i ti biti dio svega. Da ćeš se prepustiti njima, da ćeš učestvovati. A umjesto toga… oni su imali svoj show pred tobom, a ti si ostala po strani, gledala i zadovoljila se sama. To mi je… čudno. Kao da su namjerno htjeli da te ostave u toj ulozi posmatrača.“
Podigao sam obrvu, tražeći njenu reakciju. „I znaš šta mislim? Da te pripremaju. Da je ovo bio samo prvi korak. Da su ti htjeli pokazati sebe, svoju povezanost, svoju snagu… a da će sljedeći put htjeti da uključe i tebe. Potpuno. Da te uvuku u to, da više ne budeš samo gledalac, nego dio njih.“
N je podigla pogled, oči su joj blistale iako je obraze skrivala iza poluosmijeha. „Znaš… kad si to rekao, da više ne budem samo gledalac nego dio njih… osjetila sam kako mi srce preskače. Jer i ja sam imala isti osjećaj. Kao da su me namjerno ostavili po strani, da gledam, da se naviknem, da osjetim sve to izbliza… ali da me ne puste odmah unutra.“
Zastala je, prstima prelazeći po ivici šolje. „I bilo je čudno. Uzbudljivo, ali i frustrirajuće. Kao da su mi pokazali vrata, a onda ih ostavili odškrinuta. I sad se pitam… da li bih uopšte imala snage da ih otvorim do kraja? Da li bih mogla da zakoračim unutra?“
Pogledala te je ravno u oči, ovaj put bez skrivanja. „Možda su me zaista pripremali. A možda sam i ja sama to željela, samo nisam htjela da priznam. I zato me tvoje riječi pogađaju… jer zvuče kao istina koju sam pokušavala da potisnem.“