Sa mojim kumom u krevetu

Sa mojim kumom u krevetu, prošlo je mnogo godina.

Sjedim u kaficu u našem gradu, gradu naše mladosti i čekam svog kuma da stigne. Namjerno sam došla ranije da bih sredila utiske, da bih bila u stanju dočekati ga što ležernije.

Razmišljala sam o našoj prošlosti, o našim zajedničkim tačkama, zajedničkim prijateljima i ljudima koji su učinili da imamo te zajedničke tačke.

Sjećam se kada smo nas dvoje, ja i moj dečko sa kojim sam tada već živjela par godina, odlučili da se vjenčamo. Tako sam željela da nam Nenad, njegov najbolji drug, bude kum i moja radna koleginica, mala otkačena crnikica kuma, no njih dvojica su tada bili bezrazložno posavađani i moj dragi je govorio:

„Nikad, nikad, dok god živim, neću se pomiriti s njim! Prihvati to! Gotova priča! Kumovi će nam biti Marko i njegova žena!”

Već je tada išlo sve nevaljalo, išlo je od trenutka kada sam ga upoznala, ali, bila sam luda za njim, nisam vidjela dalje od njegovog nosa, pokoravala sam se svakoj njegovoj želji, želeći da ga usrećim.

„Ali, ja želim Danielu za kumu!”, prosvjedovala sam.

„Žao mi je ribice, ali kada sam pitao Marka da mi bude kum, i njegova žena je bila prisutna i počela je da vrišti od sreće govoreci kako je oduvijek željela da nekome bude vjenčana kuma! Šta ima veze, ionako nisi još ni pitala Danielu!”

Ako bih prosvjedovala, svađali bismo se, te sam radije prihvatila stvari kakve su. Marko je bio vrlo šarmantan muškarac i potpuno svjestan toga, bio je dominantan u svemu, volio je da dijeli savjete, čak i kad ga niko za njih ne pita.

Njegova žena je slijepo prihvatala svaku njegovu ideju, svaku njegovu želju, bila je žena koja skoro da i nije imala svoje ja, jer se sav njen život svodio na to da zadovoljava Marka i djecu. Podsvjesno sam znala da sam krenula tim putem, ali u to vrijeme još nisam to htjela ni sebi da priznam, mada sam bila potpuno svjesna njenog položaja.

Uglavnom, naše vjenčanje je proteklo, nisu nas baš naše familije podržale u tome, moji tvrdeći da sam kao odlikašica u školi, savršena radnica u bolnici, obožavana od kolega i koleginica, obožavana od šefa, mogla da prođem daleko bolje. Svi su mi govorili da sam i ljepša i zgodnija i pametnija od njega, a ja ništa to nisam vidjela.

Polako sam se odvajala od svih jer mi je smetalo da stalno nešto ružno pričaju o ljubavi mog života. Zato smo provodili puno vremena sa Markom i njegovom suprugom.

Imali smo svoje uspone i padove, više padova nego uspona. Zbog mnogih okolnosti koje nisu ovisile samo o nama, morala sam da odem na neko vrijeme van, u jednu evropsku zemlju.

Za to vrijeme, moj muž se vratio boemskom životu, izlascima i životu neženje. Uglavnom, razišli smo se.

U međuvremenu sam se vratila iz Švicarske i preselila u Beograd. Počinjala sam život ispočetka, u novom gradu, a nekako u sebi sam osjećala da ne pripadam više nigdje. To je i razlog što sam odlučila da se selim za USA. I eto, sada, nakon mnogo godina se vraćam u posjetu.

Sa kumom Markom nisam dugo bila u kontaktu, ali znam da je ostavio kumu i odselio se, da je živio par godina sa jednom ženom, onda se razišao sa njom, pa živio sa drugom, mnogo mlađom od njega. Poznavala sam ju. Javila mi se jednom prilikom, ali mi se baš nije nastavljao kontakt s njom.