Sa slušalicama na ušima u nekakvom polusnu Armin je uspio čuti riječi stjuardese da će kroz nekoliko minuta započeti slijetanje u Frankfurt. Skinuo je slušalice i pogledao prema dvojici svojih prijatelja koji su sjedili njemu sa desne strane. Jens je uradio isto što i Armin, ali Michael je i dalje spavao čvrstim snom naslonjen na prozor.
Tek kad ih je stjuardesa zamolila da probude svojeg prijatelja, Michael se probudio i zbunjeno gledao oko sebe dok mu je Jens govorio da sad slijedi povratak u stvarnost.
Sedam dana partijanja na Ibizi svoj trojici su bili najbolje putovanje u životu. Tužni što se vraćaju iz takvog kako su sami rekli raja na zemlji u svoj normalan život, ipak im se na licu pojavio smiješak zbog nezaboravnog iskustva u proteklih nekoliko dana. Vidno umorni i neispavani ali iz unutra potpuno ispunjeni samo su pogledavali jedan drugog i smiješili se. Još prije nego li je avion sletio ugasili su na mobitelima avionski način rada a čim su sletjeli počele su stizati obavjesti.
Jens: – „Ok, Marie će doći po mene pa može usput i vas dvojicu povesti kući.”
Armin: – „Ma daj, pusti curu na miru. Ja ću ići autobusom.”
Jens: – „Ma ne, uopće nije problem.”
Armin: – „Ne, zaista nema potrebe da idete u centar a vi svi živite na drugom kraju grada. Autobusna mi je ispred zgrade a vožnja autobusom će ubrzati ovaj neugodan povratak u realnost”.
Jens: -”Ok, kako god želiš.”
Po izlasku iz aerodroma našli su se sa Marie koja je odmah došla u zagrljaj svog dečka Jensa.
„Ok, društvo, čujemo se, vidimo se i sretan povratak na posao.” – rekao je Armin.
„Blago tebi, imaš još tri tjedna slobodnog.” – Dobacio je Michael a Armin se samo nasmiješio i krenuo prema autobusnoj stanici.
Tek kad je sjeo u autobus uzeo je mobitel, te pogledao obavijesti sa socijalnih mreža i odgovarao na poruke. Pogledao je mnogobrojne lajkove svojih objava na Instagramu i Facebooku, a kad je završio taj „obavezni” dio ušao je u imenik What’s Upa i kliknuo na ime Brigita. Nekoliko trenutaka je razmišljao što da napiše gledajući profilnu sliku te predivne mješanke a onda zaključio da je bolje da joj se javi kad dođe kući. Prebacio se na Messinger i počeo pisati poruku za Marie. Ne, nije to ova Marie, djevojka njegovog prijatelja Jensa nego višegodišnja on line prijateljica.
Armin – „Hej, evo samo da ti se javim. Upravo stižem kući.”
Marie je odmah odgovorila. – „Hej, vidim po slikama da ste se ludo zabavljali.”
Armin – „O da, jedva čekam da legnem u krevet.”
Marie – „Vjerujem ti. Pa eto, još imaš dovoljno vremena da odmoriš.”
Armin – „A šta ti, zaista ni ove godine nećeš nikud?”
Marie – „Pa još uvijek čekam ono tvoje obećanje da me vodiš na putovanje, ha ha.”
Armin – „Ma daj pa jesam li te pitao ako ideš sa nama pa nisi htjela?”
Marie – „Šalim se budalice, pa ne bi išla kvariti zabavu mladim dečkima. Svaki momak bi radije išao partijati sa svojim vršnjacima na Ibizu nego provodio večeri u nekom ribljem restoranu na Kreti sa babom od četrdeset godina, ha ha ha.”
Armin – „Jao, jao. Sad bih ti nešto rekao ali izlazim na ovoj stanici.”
Marie – „Ha ha, ajde mali na spavanje! Čujemo se, kiss, kiss…”
