Nakon tuširanja Armin je legao na trosjed i upalio televiziju. Bio je zaista umoran a prebacivanjem kanala naišao je na prijenos atletskog mitinga te odlučio da će upravo to gledati. Armin je bio osoba zaista raznovrsnih interesa. Zanimao ga je i sport i politika i mnoge druge stvari koje njegovi vršnjaci niti u ludilu ne bi gledali na televiziji.
Polako ga je počeo hvatati san pa je Brigiti poslao kratku poruku: -”Hej sexy, Evo stigao sam kući i idem odmah na spavanje. Vidimo se sutra”.
Nakon par minuta stigao je odgovor: – „Da, vidjela sam da ste stigli. Doći ću do tebe sutra samo ne znam točno kad… moram ti vratiti ključ”
Sama pomisao na tu djevojku Filipinku po majci i Njemicu po ocu, Arminu je izazvalo erekciju. Pričekao je utrku na sto metara a onda izvadio laptop. Ulogirao se na omiljenu porno stranicu i kliknuo na „live cam”. Uplatio je 10 eura kredita i izabrao prvu djevojku koja mu je zapela za oko što je inače rijetkost jer ponekad pretraživanje potraje satima ali umor ga je natjerao da čim prije završi. Ovog puta radilo se o čistom upražnjavanju požude lijepim rječnikom ili pak onako prostim riječima – čisto izdrkavanje.
Razmijenili su nekoliko poruka a cura je bila jako sretna što nije morala dugo čekati da ju Armin pozove u privatni mod i samim time zaradila nešto love. I dok si je cura na kameri gurala dildo u pičku, Armin je polako drkao i čekao zadnju minutu a onda obilno svršio u ručnik. „Vrijedilo je deset eura” – rekao je u sebi i nastavio ležati na trosjedu.
Na onom istom trosjedu na kojem je prije dvadesetak godina sjedila Gospođa Radmila jedno subotnje jutro. I ona i njezin muž Josip to su jutro bili loše raspoloženi. Tijelo i um proizveli su onaj osjećaj koji se javlja nekoliko puta u životu – loš predosjećaj.
Radmila je sjedila i nervozno miješala kavu malom žličicom iako se šećer već odavno pomiješao sa crnom tekućinom a Josip je nervozno gledao kroz prozor. „Mora da se je nešto dogodilo.Tri policijska auta parkirana su ispred zgrade.” – rekao je Josip.
Radmila je duboko uzdahnula te ju je oblio hladan znoj jer je znala da je Draganova soba prazna. Ipak nije ništa rekla da ne bi dodatno uzrujala svog supruga. Naravno i Josipu se ista stvar motala po glavi. Počekao je nekoliko minuta i upitao: – „Dragan nije došao, a?”
Radmila je samo glavom odmaknula lijevo – desno. Oboje su znali da im je sin jedinac na krivom putu. Pakao droge nije ga zaobišao. Iako nisu bili sigurno da li je ovisnik o teškim drogama ili nije, znali su da se kreće u društvu koje se u Frankfurtu nazivalo – „Balkanska mafija ili Ex Yu klan”.
Kad su začuli snažno kucanje na vrata, krv u žilama im se sledila. Josip je otvorio vrata i ugledao dvojicu policajaca. Već po izrazu njihovog lica znao je o čemu se radi. Njihove crne slutnje obistinile su se. Policajci su počekali da ih pozovu u stan i tek sad su Radmila i Josip sjeli na trosjed, policajac je rekao da ih je došao obavijestiti da je njihov sin Dragan Pavlović mrtav. Shrvani roditelji zahvaljujući svojoj intuiciji nisu doživjeli šok i njihova vanjska reakcija je izgledala prilično dobro ali što se događalo unutar njihovog tijela to možemo samo pretpostaviti. Njihov život tada je izgubio je svaki smisao.
