Nije trebao nikome ništa javljati. Čim je objavio status na facebooku svi su vidjeli da je došao i spontano je bilo dogovoreno da će se večeras vidjeti na dobro poznatom mjestu – u kafiću Trio u kojem su proveli dobar dio svojeg života. Najprije je otišao kod susjeda. Naravno nije mogao samo tek tako uzeti ključ i otići. Ipak su to ljudi koje je viđao svaki dan tokom cijelog života prije nego je otišao u Frankfurt. Sjeo je sa njima i popričao onda je došao u svoju kuću. Zamišljao je kako bi sada bilo lijepo da se iz kuhinje osjeti miris kuhanja a da majka Radmila veselo viče na sav glas, Josipe, Josipe, Armin je stigao, a Josip ostavlja alat i potrči prema njemu. Krenula mu je suza iz oka a onda je iz ormara koji je bio pod ključem kojeg gosti nisu imali na raspolaganju izvadio njihovu sliku i stavio je u dnevni boravak. Svoju torbu ostavio je na hodniku, zaključao vrata i otišao u garažu. Zapalio Yamahu i odvezao se na groblje.
Cijelo društvo okupilo se je u kafiću. Armin je zadnji puta bio doma za božićne praznike prije 8 mjeseci tako da su svi jedva čekali da ga vide. Njihovo društvo je mješovito. Ipak nešto više dečkiju nego cura a svi se znaju od uvijek jer su odrasli u istom mjestu i svi su približno istih godina. Kao u u većini slučajeva društvo se počelo formirati odlaskom u srednju školu kada se polako formiraju nekakvi interesi. Većinom su društva ili muška ili ženska ali ovdje su svi oduvijek bili zajedno. Bili su tu Ivan i Miranda, Buco, Rale, Mihaela, Toki i Nensi. Nedostajao je jedino Biki koji nije mogao doći.
Svi su naravno bili dobre volje, u punom sastavu nakon dugo vremena. Redale su se runde pića a Armin je morao odgovarati na stotine pitanja o tome kako mu je u Njemačkoj. Nakon toga počele su poznate priče: -”Sjećate li se ovog, sjećate li se onog…” i mnoge druge zgode iz prošlosti kojih su se svi rado prisjećali.
Ubrzo je došla ponoć a onda je Ivan rekao: -„Društvo, nekome je sezona za odmor a nekome za raditi, mi vas napuštamo pa se vidimo sutra.”
Ivan i Miranda su otišli a ubrzo su se ustali i svi ostali osim Armina i Nensi.
Buco: -”Eto vi ostanite kad vam je Bog dao slobodne dane. Nensi, ti ćeš se pobrinut za njega?”
Nensi: -”A tko drugi nego ja.”
Nensi i Armin ostali su sjediti u separeu. Njih dvoje imaju burnu prošlost. Za njih bi se reklo – ne mogu jedno bez drugog a ne mogu niti zajedno. Nensi je godinu dana mlađa od njega. Još dok su bili djeca nekakve iskrice su frcale između njih dvoje onako na foru tko se tuče taj se voli. Naravno nisu se tukli uvijek je bilo obostranog zadirkivanja ali često su bili zajedno. Kada su oboje postali srednjoškolci i kada se oformilo ovo društvo njih dvoje su najčešće bili skupa ali i najviše su se svađali ako se tako može reći. Bilo je očito da nekakva kemija postoji između njih. Armin je bio drugi srednje kad je Nensi postala srednjoškolka.
Tada se ona malo uozbiljila, odnosno smirila. Sve češće su se družili što je dovelo do tog da izgube nevinost jedno s drugim a to ih je dovelo u vezu. Ipak ljubavna romansa je potrajala samo nekoliko mjeseci. A i u tih nekoliko mjeseci više vremena proveli su se svađajući i dureći se jedno na drugo nego što su istinski uživali u vezi. Osim štosu jedno drugom išli na živce, najviše su išli na živce ostalim prijateljima kojima je bilo na vrh glave njihovog kompliciranog odnosa. Nakon što su prekinuli bili su u boljem odnosu nego što su bili kad su bili u vezi.
