Svojevremeno sam pokušavao nešto trenirati, ali je to bilo jako davno. Nakon prve dvije godine kako sam radio kao kuhar odrekao sam se teretana i nekog zdravog života. Previše se radilo do kasno u noć. pa bi onda ekipa još malo zaglibila u nekim sumnjivim rupčagama gdje se točilo pivo i alkohol u potocima, pa bi drugi dan umirali na poslu sa nekim nazi šefom za vratom.
S godinama sam stekao iskustvo, po pitanu alkohola naravno, pa sam znao neka svoja ograničenja i toga sam se držao, jer šefa kuhinje je bolio kurac za to što ti ne znaš piti normalno. Drugi dan si trebao biti na poslu inače si letio.
Sad nakon 15 godina rada samo se sa smješkom sjetim tih vremena, iako smo i sada znali napraviti feštu bez povoda. Sad sam i sam Chef, pa više vodim računa o drugima nego o sebi. I dalje ne vježbam, ali ni ne treba mi jer je posao u kuhinji stresan i ubrzan, pa jedva da stigneš i pojesti normalno, a od tempa, naročito u sezoni padneš i po nekoliko kila u tjedan dana.
Naš vlasnik se sad odlučio prilagoditi nekakvim trendovima takozvane zdrave prehrane, pa je organizirao sa lokalnim fitness klubom i nekom udrugom vegana cijeli vikend zdrave prehrane. Moja ekipa i ja smo se zgrozili, jer je tu bilo posla za izluditi oko priprema. Što je rekao jedan mladi kuhar ‘Radio bih i četri svadbe po 300 ljudi za redom nego jedan dan ovo! ‘, a pritom je složio takvu facu da smo se valjali od smijeha. No sve to je imalo i jednu svijetlu stranu.. .
Nives, voditeljicu fitness centra, plavušu bujnih grudi i čvrstog i napetog tijela. Samo jedan pogled u njene plave oči bio je dovoljan da mi se počne dizati.
Narednih nekoliko dana smo surađivali oko pripreme menija, a u nekoliko navrata sam ju uhvatio kako me zamišljeno promatra, dok me jedan dan nije upitala:
– Ovaj, Kristijan, u koju teretanu ideš? -upitala me sa vidnim zanimanjem u pogledu, a ja sam prasnuo u smijeh i brzo joj objasnio da ne idem u nikakvu teretanu, već da je sve to od posla, a malo i genetike, a ona je nastavila- Mislila sam stvarno da ideš u teretanu.. .
Svako druženje sa njom je bilo dosta apato za moje međunožje, što zbog toga kako je divno mirisla, što zbog njenog savršenog tena, ali najviše zbog njenog savršenog tijela.
U tih tjedan dana priprema smo se nekako zbližili, pa su i razgovori postali intimniji, te sam saznao da je mlađa od mene nekih 8 godina, da nema nikoga, tj nema dečka. Nije da ih nije bilo, ali je skužila da je većina njih po teretanama bez mozga u glavi, a o osjećajima da ne pričamo. Dosta ih je bilo na tim supstancama od kojih bi im samo iskakali prištevi. Nije jela meso, osim ponekad piletinu, te ribu, a i to u iznimnim slučajevima. Bila je veganka, ali sam shvatio da se ne boji uhvatiti u koštac sa dobrim komadom mesa kad joj se ponudi.
Došao je i taj vikend, prošla je hrpa ljudi, a mi se narintali kao konji u kuhinji, pa se još morali i smješkati pred kamerama lokalnih tv ekipa objašnjavajući bit zdrave prehrane. Nakon toga sam ostao sa Nives u kontaktu, te smo se nakon tri četiri puta tjedno počeli zivkati svako toliko i uvijek bi malo poduže razgovarali.
