Mala nije bila više mirna, ali prisutnost njene kume i de Valbouillanta prekrila ju je crvenilom i smetenošću. Gđa de Valbouillant, da bi iskoristila priliku, pogađajući što uzbuđuje njenoga supruga reče:
– Pokažimo ovom djetetu kako treba to raditi. E, tim primjerom, ona uskoro nagovori nevinašce, koje sam ja već postavio u najpogodniji položaj za žrtvu.
– Ah! dragi moj opate, kaže mi ona, smještajući se kako sam ja htio na divanu, tko bi mi jutros bio rekao da ću vam, bez rizika da će me grditi, moći prepustiti ono što ste vi tako slatko golicali i dodirnuti ono što mi, kažete vi, treba pružiti tolike užitke! To znači imati dobru kumu!
Dok je ona to govorila, ja sam se namjestio i trudio se da vrh moga tučka prodre u do tada netaknuti kutić, čiji stid brani pristup požudi. Pogled na gđu de Valbouillant, koja se, u tom trenutku, obeznanila pod naporima svoga muža raspaljujući njegove želje, spriječilo je da se suprotstavi mojim željama ma koliko joj boli uzrokovali moji napori. Iskoristio sam trenutak opijenosti i obuhvativši svojim rukama njena krsta pritisnuo sam tako jako da sam, svladavši sve prepreke, uvukao glavu mog stupa u rov neprijatelja, koji je popustio mom naporu.
– Ah! Mrtva sam, kaže ona, okrutniče! Jesu li to užici što ste mi ih obećali? Nisam odustao.
– Najteže je prošlo, odgovorim, još malo strpljenja, draga moja Babet, i vidjet ćeš da te uopće nisam prevario.
Ona je plakala, jecala, a ja sam stalno osvajao teren. U međuvremenu, de Valbouillant i njegova žena, nakon što su završili svoj posao, dođu nam u pomoć. Uslužna kuma, klizeći rukom po bojnom polju, golicala je onu požudnu izraslinu, koja, svojom tvrdoćom najavljuje dolazak požude, a de Valbouillantove usne, stiskajući zaljubljeno jednu od jagoda na njenim grudima, dovele su njenu opijenost do vrhunca. Ona zaboravi svoju bol, koju je trljanje smanjivalo.
– Ah! Bogovi! – poviče ona, što osjećam? … Što iskušavam!…ah!…ah!… Umirem…stisni me…nestajem…ah..
Na te riječi ona zatvori oči, ukruti se i, najobilnijom ejakulacijom, pruži mu dokaz užitka što ga je doživjela. Nije mi trebalo dugo da se namirim; bogati životni balzam koji sam u nju uštrcao zaokruži njeno blaženstvo.
– Ah! Dragi opate, božanski opate, kakva slast, kakav nektar!…
I ona ponovo izgubi glas u istom trenutku kad sam izgubio snagu. Povukao sam se okrunjen okrvavljenim lovorikama.
– Pa dobro, kaže kuma, kako ti se ovo čini, Babet?…
– Pričinilo mi je dosta boli, ali i puno užitka.
– Idi, bol je prestala, a užitak će se često obnavljati. Mangupkinja! S kojim je obiljem prolila suze požude!
Pod izgovorom da popravlja nered koji je taj događaj uzrokovao u njenoj ložnici, ona je potpuno svuče i dade nam da vidimo jedno tijelo kojemu bi bila pozavidjela i Heba. Po milovanjima koje je gđa de Valbouillant pružala svakoj od čari svoga kumčeta, onako kako ih je otkrivala, lako sam otkrio da, ma koliko sklonosti imala prema čvrstome, ona je mogla, požudna Sapfina suparnica, naslađivati se lijepom nimfom i ugodnim naknadama koje je Lezbijka koristila u odsutnosti Fauna. Vidio sam kako joj se čelo skuplja, grudi nadimlju i oči krijese dok su njene ruke prelazile preko ljupkih oblina tog tijela što su ga Grci isklesali u kamenu.