Pazio je Ante na svoje djelatnice kao oko u glavi. Kurve su lažljive. Prevare te dok kažeš keks, pogotovu za lovu. Znale su one ugovarati jebačine iza Antinih leđa. Na pratnji koju bi im on dogovorio, davale su mušterijama brojeve svoga mobača. A ovi, škrti kreteni, kakvi već jesu, zvali bi ih direktno i karali za sto kuna jeftinije. A Anti kurac u rebra!
Da, varale su ga tako sve dok Ante nije uhvatio Ivanu. Glupi idiot koji ju je dvaput dolazio direktno pojebat, treći je put greškom nazvao Antu i počeo srat prije nego što je Ante izustio glasa.
Suočena sa dokazom, Ivana je Anti dala njegovu polovicu love od te dvije samostalne seanse. Više od dvije, nije priznala. Ante je znao da mu je maznula i više para, no radi mira u kući, prešutio je sve i pregrizao govno.
No, od tada cure rade samo u njegovoj blizini i u stanu koji im je on unajmio. Osim Lorene. Jebi ga, njoj je dozvoljavao da radi u svom stanu. Imala je djecu, pa ako mu je i ukrala koju kunu, Ante se nadao da je potrošila na njih.
Istovario je Dijanu ispred njezina stana i krenuo doma. Do pet popodne je bilo još dosta vremena. Trebalo je ručati i malo nakon toga prileći… Dok je vozio prema svojoj kući, nazvao je ženu da je pita što da usput kupi u trgovini.
Ante je točno u pet sati zatrubio ispred Ivanine zgrade. Ivana je otvorila prozor i pokazala rukom da uskoro silazi. Iz haustora je najprije izašla Ivana, plave kose svezane u nestašan repić. Obukla je uske izbijeljene traperice i proljetnu bež jaknicu, ispod koje je bila mala zelena rolka. Ona je predivno isticala njezine, u push-up stegnute sise. Na nogama su sjale bijele nove adidasice. Ante je nabacio smiješak. Ivana je inteligentna mala pizdica, pomislio je. Namjerno se obukla kao školarka, da zapali masne političare. Osmjeh mu je nestao, kad je iza Ivane uočio Ankicu.
“Lezbača ostaje lezbača!” – procijedio je kroz zube ljutito Ante.
Gotovo muška Ankicina građa, još je više bila istaknuta tamnijom širokom uniseks odjećom. Na glavi je imala šiltericu, a na nogama crne klasične cipele. Ankica je imala oko dvadeset i pet. Studirala je treću godinu ekonomije. I to treći put. Rođena zagrepčanka, uzgojena i razmažena od roditelja dalmatinskih korijena. Kosa joj je bila crna i kratko ošišana.
“Bok!” – reče veselo Ivana dok je sjedala sprijeda.
Ankica se zavali na stražnje sjedalo i ne reče ništa. Ante odzdravi Ivani i krene prema Gornjem gradu.
Srebrni se Passat zaustavio ispred urbane vile oker boje. Zrakom se širio miris tek razlistale živice. Ante pozvoni na zvono debelog Precjednika. Elektronska brava ubrzo zacvrči i cure uđu unutra.
“Pa bok, cure moje!” – samozadovoljno pozdravi debeli Precjednik dame na ulazu u stan. Bio je već svježe istuširan, glatko obrijan i umotan u debeli, bijeli kućni mantil od frotira.
“Ovo je moj dragi suradnik i prijatelj, Domagoj.” – nastavi se važno kočoperiti Precjednik, dok su cure pružale ruke mršavom, sumračnom liku u crnom odijelu, komotno zavaljenom u stilsku fotelju salona. Mogao je imati oko četrdeset. Precjednik je bio desetak godina stariji, no onako bucmast, utegnute ružičaste kože, izgledao je barem isto toliko mlađi od mračnjaka s podočnjacima.
