“To, mala!” – uzviknuo je oduševljeno.
Još je neko vrijeme držao Ankicu na svom ispražnjenom alatu. Kad je osjetio da mu jebalica gubi visinu, povukao je Ankicu rukama k sebi, u ležeći položaj. Neko su vrijeme tako oboje ležali u kadi, dok im je toplina vode uspavljivala čula.
“Oprosti, ali morat ću van. Piški mi se.” – izusti Ankica nestrpljivo.
“Odlično!” – uzvrati joj Domagoj i nastavi: “Nemoj izlazit. Pišaj tu, po meni.”
Ankica nije bila iznenađena ovakvom inicijativom. Radila je ona i gore perverzije u svom životu. A pišati na političara je prilika kakva se ne propušta.
Čučnula je iznad Domagojeva smekšalog kurca i počela polijevati po njemu zlatnožutu tekućinu. Domagoj je napeto gledao u Ankičinu pičku, rukom usmjeravajući svoj kurac prema njezinom mlazu. Kada je završila sa pišanjem, Ankica ustane, dohvati ručku tuša i otvori vodu.
“Ne, nemoj ju prati!” – viknu Domagoj, prenut iz stanja nirvane. Podigao se u sjedeći položaj i nastavio: “Ja ću te oprati, malena. Samo ostani tako i okreni se prema meni”.
Ankica okrene pičku prema njegovoj glavi i blago raširi noge. Domagojev je jezik palacao po njezinim usminama, upijajući preostale kapljice mokraće.
Kada je završio, ustane, pusti vodu na tuš i krene sapunati Ankicu i sebe. Povremeno joj je ljubio vrat i pjegava leđa. Uskoro su bili gotovi, čisti od svih izlučenih sokova, pišaline i neugodnih mirisa.
Ivana je za to vrijeme radila malo toga. Držanje vrha Precjednikovog kurca u ustima, pokazalo se kao odlična strategija. Debeljko je već nakon dvije minute svršio, stenjući i gurajući Ivaninu glavu pod svoju trbušinu. Da je padala kiša, kosa bi joj ispod tog buraga vjerojatno ostala sasvim suha, pomisli Ivana sa podsmjehom dok je brisala debeljkovu spermu u svilenu plahtu.
Dok su se Ivana i Precjednik tuširali, Ankica i Domagoj su već bili obučeni i u salonu pušili cigarete i ispijali konjak. Domagoj je opet zapao u šutljivo stanje. Tek je tu i tamo pogledao prema Ankici, otpuhujući plavkaste kolobare dima.
Debeli, po običaju, prekine šutnju: “E, cure moje, sad se moramo rastati. Mi idemo na večeru sa stranačkim kolegama. Mislim da već i kasnimo, jelde Domagoj?”
“A vi ste danas bile odlične. Reći ću Peri… Ne Peri, Anti, da ste obje prva liga i da mi vas čuva za idući put. Ajde, cure, idemo polako.” – frfljao je nemušto, dok je oblačio tamni mantil.
Svih četvero izašlo je zajedno na vrata vile, političari žureći prema svom BMW-u, a kurvice prema Antinom Volkswagenu.
