Da bi izašli iz dnevne rutine, nakon toliko provedenih godina zajedno, praktikovali smo sex na otvorenom i pokušavali smo da pronađemo nove poze koje bi nam bile interesantne. Sve je to bilo zanimljivo jedno vrijeme, međutim, zdravlje njenog oca se pogoršavalo i ona je počela učestalo da mašta o tome kako bi voljela da ima sex sa starijim čovjekom i počele su njeni osječaji prema meni da se hlade. “Edipov sindrom”, tako je govorila. Pošto je njen otac bio oko 50 godina stariji od nje, ona je imala nagon da nadje muškarca koji je također puno stariji od nje i tako je mislila da bi iskompenzirala taj osječaj. Meni se to sve činilo nestvarno ili je nisam želio da shvatim.
U zadnjih godinu dana posao mi je postao nepodnošljiv. Para je bilo sve manje, a stresa sve više. Nervoza je treptila u zraku, a naše svađe su se čule sve do komšija. Izbjegavali smo jedno drugo, jer bi se i najmanja kritika pretvorila u borbu. Svađe više nisu imale ni smisla, jer bi se pretočile u ratnu zonu. Svaka napetost bi se završavala šutnjom, da ne bi jedno drugo povrijedili riječima. Nježnosti je bivalo sve manje. Seksa također. Tada sam bio i napustio stari posao i krenuo u potragu za novim. Sve mi je postajalo svejedno. Ona je često išla u grad i družila se sa rajom, dok sam ja ostajao kući i nervirao samog sebe, jer nisam imao koga drugog. Jednostavno, izbjegavala me je, da ne bi svoju nervozu istresao na nju. Pošto je radila u medijima, imala je puno poznanika, prijatelja i muških i ženskih, od kojih su neki bili i poslovni saradnici. Pošto je po prirodi socijalna osoba i društvena komunikacija je bila normalna za nju i nije bilo potrebe za ljubomorom sa moje strane, mada je bilo i puno kandidata koje su je pokušavali zavesti, ali je postojalo povjerenje nakon tolikih zajedničkih provedenih godina.
Nakon 3 mjeseca napetosti, konačno sam našao i novi posao. Stvari su počele da idu na bolje. Tada su se i njoj počeli otvarati novi poslovi i krenule su joj stvari oko kojih se ona trudila. Rekla mi je jednu nezaboravnu rečenicu: “Kako su nam samo stvari na bolje krenule, ovo je novi početak za nas!”. Tu sam rečenicu sa velikim entuzijazmom prihvatio kada sam sa novim kolegama krenuo na poslovni put u Zagreb. Mada je put trajao samo 3 dana, jedva sam čekao da se vratim kući i da krenem iz početka u novi život sa svojom voljenom.
Kada sam se vratio u njeno naručje, nije mi djelovala kao da joj je nešta pretjerano drago što trebamo započeti novu životnu etapu. Mislio sam da je to zbog stresa u njenom poslu, ali sam svakako pokušavao da je oraspoložim. Dok smo se vozili kod njene drugarice da joj vrati neke knjige, ona je pričala o nekim sitnim problemima i kako je završila sa njenim prijateljem Vladom za sva vremena. Vlado je imao 45 godina i imali su neke zajedničke prijatelje prije nego što su se počeli družiti. On je bio prilično neatraktivan tip, čelav, naboran, napola alkoholičar. Bolovao je od PTSP-a, ali je imao veliko poslovno iskustvo koje je djelio sa njom. Znajući te detalje, meni se činilo logičnim da će jednom raskinuti komunikaciju sa njim, a ljubomore sa moje strane svakako nije bilo, jer nisam osječao nikakvu konkurentnost prema profilu takve osobe.
