Ljubiša je još neko vreme ostao budan nakon što je Ivana zaspala.
Kuća je bila potpuno tiha. Samo se sa gramofona čulo blago pucketanje ploče koja se već odavno završila.
Ivana je spavala iscrpljeno, okrenuta prema zidu, nesvesna da je Ljubiša ustao iz kreveta i izašao iz sobe gotovo nečujno.
U hodniku je zastao na trenutak, kao čovek koji razmišlja o nečemu što ga dugo muči.
Zatim je otišao do svoje radne sobe.
Na stolu je stajao monitor povezan sa kamerama postavljenim oko kuće i dvorišta. Ljubiša je ćutke pregledao snimke, lice mu je osvetljavala hladna svetlost ekrana. Izraz mu je bio ozbiljan i zamišljen, gotovo odsutan.
Nije se dugo zadržao.
Posle toga je obukao košulju i izašao napolje.
Noćni vazduh bio je hladniji nego ranije. Zapalio je cigaretu i neko vreme stajao sam u dvorištu, slušajući cvrčke i udaljeno lajanje pasa iz grada.
Dim se polako gubio među krošnjama oraha.
Kada je završio, prišao je boksovima i otvorio vrata svojim rotvajlerima. Psi su odmah izašli i prišli mu poslušno, krećući za njim prema kući.
Ljubiša ih je kratko pomazio po glavi, pa zajedno sa njima ušao u unutrašnjosti kuće. Ušli su sa njim u kuću, a Ljubiša je zaključao vrata i otišao u svoju radnu sobu da gleda šta su sve kamere “zabeležile” za to veče kao i da određene delove iseče i prosedi ih njegovom prijatelju učitelju Dragomiru i Ivaninom šefu Petru. Psi su se tada uputili u sobu gde je bila Ivana i ušli kod nje tiho, gotovo neprimetno i prišli joj. Ivanu je probudilo njihovo laptanje jezicima po njenim rukama i nogama.
Bilo je oko pola 3 ujutru. Ivana je odspavala svega 2 sata. Spavala bi još da se njen stari “prijatelj” Ljubiša nije probudio i otišao napolje i pustio svoje verne pratioce Rota i Bena u kuću, koji su Ivanu probudili.
Sutradan je svanulo vedro jutro.
Sunce je već obasjavalo dvorište bake Stojanke i deda Novice, dok se iz štale čulo pomeranje lanaca i mukanje krava.
Deda Novica je još rano otišao da nahrani krave, konja, ovce kao i svinje, dok je baka Stojanka već bila budna u kuhinji.
Miris prženih jaja, domaćeg hleba i tek kuvane kafe širio se kroz celu kuću.
Lena i Slađana probudile su se skoro u isto vreme. Lena je tada obukla ljubičastu haljinicu koja je bila prekrivena cvetićima, a Slađana roze majicu i teksas suknjicu.
Slađana je još bunovno protrljala oči i odmah krenula prema kuhinji, dok je Lena ustajala sporije, kao da joj telo još nosi težinu noćnih mora.
Kada je ušla u kuhinju, baka je odmah primetila njen umoran izraz.
„Dobro jutro, dušo“, rekla je blago, spuštajući tanjir na sto. „Kako si spavala?“
Lena je sela za sto i nekoliko sekundi ćutala.
„Onako..…“, odgovorila je tiho i tužno.
Baka je sela preko puta nje i pažljivo je pogledala.
„Opet ružni snovi?“
Lena je klimnula glavom.
Na trenutak je razmišljala da ispriča sve — učionicu, učitelja koji se pretvorio u čudovište, i njeno bežanje kroz beskrajne redove klupa — ali reči su joj ostale zaglavljene negde u grudima.
Stojanka je uzdahnula i spustila ruku preko Lenine.
„Znaš“, rekla je tiše, „kad čoveka nešto muči preko dana, noću dođe po njega kroz snove.“
Lena je podigla pogled.