Svaki vikend putujem kući na jedan naš otok, dok sam preko tjedna na kopnu gdje radim. Nije mi teško, jer se na otoku dobro odmorim, iako uvijek ima posla oko kuće i zemlje. I ja sam imao problem kao i većina muških na otoku.. nisam bio oženjen.
Iako sam bio u kasnim tridesetima osjećao sam da bi se bilo dobro skrasiti uz neku dobru ženu. Ali, kad su moji vršnjaci vikendom izlazili, ja sam već bio na otoku, pa tako i nisam imao neku priliku upoznati nekoga. I kod mene na poslu su sve žene bile udate, a nekog kontakta sa drugima i nisam imao. Što bi rekli uzaludan slučaj. Barem do tog vikenda.
Ukrcao sam se i sjeo na svoje uobičajeno mjesto vani, tako da gledam pramac broda. Bio je lijep i sunčan, čak i vruč dan, pa je bilo ugodno vani na vjetru koji je strujao oko mene.
Tad sam ju ugledao. Mlada cura kose boje meda, poveće stražnjice i večih sisa. Imala je sunčane naočale, pa joj nisam vidio oči, ali sam svejedno imao osjećaj da ju znam odnekud. Ona se ogledavala oko sebe tražeči mjesto gdje da sjedne, a onda pogledala u mom pravcu i nasmješila se i prišla:
– Bok Ante, jel slobodno kraj tebe? – kimnuo sam glavom pitajući se tko je ta mala i odakle mi zna ime, a ta se zbunjenost ocrtavala i na mom licu, jer se samo nasmješila i rekla- Ja sam Tonka, kćer od Frane i Ivanke.
– Ajme Tonka.. -sad sam blenuo u nju- Nisam te uopće pripozna! ! ! Pa nisam te vidija od tvoje petnaeste godine.
– Znači deset godina! ? -rekla je i nasmijala se.
Nakon toga smo se uhvatili priče i saznao sam da je završila srednju školu, a onda i fakultet u gradu, a sad se vrača kući, pa će stažirati godinu dana u gradu, a poslije će vidjeti. Saznao sam da nema više dečka i to već godinu dana, a na komentar da se ni ja nisam oženio samo je prokomentirala da mi je konkurencija na otoku prevelika.
Onda sam ju ponudio kavom, pa smo otišli unutra gdje je bila veća gužva za to doba godine. Predsezonci su već dolazili naoružani biciklima, a i kamperi. Sjeli smo u jedan ugao salona i mirno razgovarali. Brzo nam je prošlo vrijeme, pa smo se rastali, a ona je samo rekla ‘Vidimo se’. Nisam baš mislio da se odmah vidimo, ali izgleda da ona je.
Navečer sam se spremao u konobu kod Ive, kad je netko pozvonio. Baš sam se bio obrijao i otuširao, te sam spreman za izlazak otvorio vrata, a kad tamo Tonka. I u ruci je nosila nekakav kolač, pa sam se nemalo iznenadio.
– Otkud ti? -samo sam tiho upitao.
– Pa evo, napravila mater kolača, pa ja donila.. A kamo ćeš ti? -upitala je pogledavši me skockanog.
– Do Ive u konobu.. malo na karte i koju bevandu..
– Ovako? ! ? Više kao da ideš u kazalište.. -rekla je i prasnula u smijeh, pa sam se osjećao malo posramljeno, a onda se i sam nasmijao.
– A gdje bi inače? Hajde uđi.. -rekao sam i odmaknuo se, a Tonka se provukla kraj mene.
Sjeli smo u dnevni, a ja sam nam natočio vina, pa smo sad jeli onaj, fenomenalan, kolač, pijuckali vino i pričali o svemu. Nismo ni primjetili da su prošla dva i pol sata, a boca vina je bila prazna. To je djelovalo na nas, pa sam u jednom trenu iznenada zagrlio Tonku i poljubio ju. Očekivao sam reakciju, ali ne ovakvu.
