Kasnila je na posao po ko zna koji put od kada je počela raditi u firmi svog ujaka. Bila je to manja osiguravajuća kuća sa 20ak zaposlenih, gdje je radila kao sekretarica već nekoliko godina. Uprkos tome što nikada nije uspjela završiti nikakav fakultet, vjerovala je da može mnogo više. U svakom slučaju, ovaj posao joj je omogućavao da živi odvojeno od roditelja, kao i da povremeno otputuje na ljetovanje ili zimovanje u potrazi za avanturom, tako da nikada nije željela riskirati da ga izgubi.
Ipak, učestala kašnjenja su je dovela pred sami rub otkaza, i tokom vožnje u taksiju razmišljala je kako da se neprimijećeno provuče kroz hodnik. Znala je da je to nemoguće jer je ujak već odavno primijetio da je nema i vjerovatno je već spremio govor koji je već znala napamet, tako da nije imala razlog da žuri.
Zastala je nekoliko trenutaka ispred staklenih ulaznih vrata i pogledala se polako od glave do pete. Imala je svijetlu košulju koja joj je ocrtavala linije tijela, u kombinaciji sa uskom smeđom suknjom do iznad koljena, što je otkrivala savršene noge te blago naglašene listove. Visoke štikle na nogama su upotpunjivale elegantan hod, pri kojem je posebno voljela isticati guzu, znajući da je svi muškarci u zgradi odmjeravaju. Navikla se bila na pohotne poglede, i nije skrivala da joj prijaju. Čak je često zamišljala pojedine muškarce kako je u toku radnog vremena odvode u svoju kancelariju na neki brzi sex, ali niko joj nikada nije prišao. Štaviše zbog njenog ujaka koji je bio direktor firme, većina ih je zadržavala hladan, poslovni odnos i van radnog vremena.
Popravila je kosu i ušla u hodnik, koji je odjekivao njenim koracima.
U kancelariju, omah! Sa vrata ju je dočekala hladna naredba. Očekivala je kratku lekciju, po običaju, i da se sve nastavi svojim tokom. Ali ovaj put ju je bez mnogo objašnjavanja otpustio, i tražio da dok se vrati sa sastanka, njen radni sto bude oslobođen. Izašao je iz svoje kancelarije i prešao u narednu prostoriju, između kojih je bilo samo staklo sa sklopljenim kancelarijskim venecijanerima.
Ostala je skamenjena u kancelariji, još uvijek pokušavajući da prihvati da ju je vlastiti ujak otpustio. Bijes se polako nagomilavao u njoj i letimično je pregledala radni sto, u želji da razbije nešto vrijedno. Nakon nepunog minuta, začula je kucanje na otvorenim vratima. Bio je to neki momak iz računovodstva, nije bila sigurna ni kako se zove, ali ga se sjećala još od ranije. Uvijek je bio u odijelu, obrijan i dotjeran, ali pored toga ništa posebno. Ipak, u djeliću sekunde je vidjela savršen način da se osveti.
-‘Šef nije tu, ali uđi,’ rekla je.
– ‘Mislim da nema potrebe; navratio sam samo da provjerim izvještaj…’
Povukla ga je za kravatu u sred riječi i uvukla u prostoriju. Zatvorila je vrata i gurnula ga prema stolu koji se nalazio na sredini.
‘Ne razumijem’, jedva je izustio.
‘Nije tvoje da razumiješ. Imam neka nezavršena posla sa tvojim direktorom’, rekla je prilazeći. Uhvatila ga je za kravatu, i privila svoje tijelo uz njegovo, dok im se usne nisu našle na nekoliko centimetara. Spustila je polako ruku preko stomaka, koji je bio iznenađujuće čvrst. Malo niže, osjetila je kako mu se kurac već ukrutio.
