Sa Sestrom u Šumi (Planina Straha i Grijeha)

Nakon srednje škole odlazak u grad na studij je bio obavezan. Svoj trojici djece je rekao isto ”Ne želim da se vratiš kući dok ne završiš fakultet i postaneš netko i nešto. Imaš novac i ne treba da radiš dok studiraš, Kad završiš ja ću ti kupiti stan u gradu dok se ne zaposliš. Ako prekineš studij, onda se snalazi sam kako znaš i umiješ”. Tako je i bilo. Čim je moj stari diplomirao agronomiju, djed mu je kupio stan u gradu. Tada mu je djed rekao – „Vidiš sine ovaj komad papira te ne čini niti pametnijim niti boljim čovjekom ali put koji je trebalo proći da dođeš do njega te je napravio pametnim, hrabrim i snalažljivim. Nije važno hoćeš li u životu raditi taj posao ili neki drugi, u svakom poslu ćeš se snaći”.
Tetka Vesna je uspješno studirala farmaciju ali Veliboru baš nije išlo najbolje. Gradski život ga je totalno promijenio, kako bi se reklo pobarabio se. Zanimale su ga samo cure i provodi. Mijenjao je fakultete i ipak na kraju uspio završiti višu prometnu. Moja mama je studirala zajedno sa tetkom Vesnom i tako upoznala tatu. Vjenčali su se čim je tata dobio posao. Tetka i stric su diplomirali par godina kasnije. Djed je bio jako sretan i svih je poznao da dođu da se dogovore oko ostavštine. Najprije je održao dugačak monolog filozofije a onda se uhvatio teme. Zaključeno je da već postoji stan koji je kupio za mog tatu i da ima još ušteđevine za još jedan stan, te u ostavštinu još spada postojeća kuća na selu. Njih troje se moraju dogovoriti kome će što pripasti. Bio je svjestan da će djeca nakon njegove smrti rasprodati velika polja i voćnjake koje je imao, također i šumu. Rekao je da mogu prodati i kuću ako nitko ne želi živjeti na selu ali ne dok su on i baba živi. Jedino ih je zamolio da ostave brvnaru u planini. Ta koliba, brvnara je jedino u čemu je on uživao i ponosio se s njom. Sam ju je izgradio. Htio je da ta koliba bude svojevrsna uspomena na njega i barem jednom godišnje okupljalište cijele obitelji. Dali su si vremena odlučiti, uostalom nije im se žurilo. Tata je imao stan. Tetka i njem muž su živjeli i njegovoj kući a stric je boravio u stanu koji su imali iznajmljenog dok su studirali. Rekli su da ima vremena da se dogovore ali tetka je rekla da ona nema namjeru biti na selu niti joj treba ni kuća ni stan nego samo nešto love da otvori apoteku. Stric je također rekao da nema namjeru vraćati se na selo i tada je mojem tati sinula ideja o povratku. Naravno to je ostalo samo želja jer je znao da mama, prava gradska cura niti u snu nebi mogla biti na selu. Zato joj ništa nije ni govorio. Prije odlaska tetka je rekla braći da joj se ne sviđa kako djed priča niti kako izgleda i da je zabrinuta za njega. Bila je u pravu. Nakon mjesec dana djed je umro a samo 3 mjeseca kasnije i baba.

To mi je sve tata pričao više puta. U tom periodu mama je bila trudna. Tu je nekakvo pravilo da trudnice ne idu na sprovode pa je mama propustila oba. Kad se tata vratio doma i ona ga pitala kako je bilo, on je odgovorio da su sad barem riješili jedan problem i da nitko ne mora na selo. Mama nije znala o čemu on priča. Tada joj je objasnio i na njegovo iznenađenje ona kaže – „ Pa kako to da oni neće, ja bih radije živjela na selu i tamo odgajala djecu”. Nije dugo trebalo da se to realizira.