Sa Sestrom u Šumi (Planina Straha i Grijeha)

Pokušala je drhtavim rukama izvući mobitel iz džepa ali nije mogla. Ja sam izvukao njezin mobitel i upalio svijetlo. Posvijetlio sam okolo. Ispod nas su se vidjela drveća i snijeg a prema gore samo tama i pahulje snijega nošene vjetrom. Da li to znači da smo na vrhu?
Ja – Čini mi se da smo na vrhu. Hajde, molim te izdrži još malo.

Lea je samo kimnula glavom i nastavili smo hodati. Nakon nekoliko minuta učinilo mi se ja jednom mjestu ne vidim kako vjetar nosi snijeg. Skrenuo sam nekoliko koraka u lijevo. Nisam dobro vidio ali intuicija mi je govorila da tamo ima nešto, i da treba skrenuti. Iako nije bilo nikakvog smisla da sad skrenemo.
Lea me povukla za ruku i govorom tijela kao da je upitala šta sad radiš.
Ja – Čini mi se da je nešto tamo.

Prošli smo još dvadesetak metara i ugledali malu drvenu kućicu. Napokon se pojavio tračak nade i osmijeh na mojem licu. Znao sa da smo spašeni.
Ja – E tu ćemo se skloniti.

Došli smo bliže i posvijetlio sam s mobitelom da nađem vrata. Sa donje strane kućice bila su vrata zatvorena i osigurana debelom drvenom polugom zaglavljenom među dva željezna utora. Prvi pokušaj otvaranja nije uspio. Zatim sam udarao nogama i rukama a onda upotrijebio zadnji atom snage i uspio podići polugu i vrata su se napokon otvorila. Ušli smo unutra i zatvorili vrata za sobom. Lea je stajala i tresla se. Zagrlio sam je.
Ja – Eto spašeni smo. Tu ćemo se ugrijati i prenoćiti.

Nije ništa odgovorila. Nije se mogla niti pokrenuti. Posvijetlio sam da vidim šta ima unutra. Desno od vrata bila je na zidu drvena polica. Znao sam da je to stelaža za puške tako da mi je odmah bilo jasno da se radi o nekakvoj lovačkoj kućici. Nasuprot toga na lijevoj strani bila su složena drva što me posebno obradovalo a donjih je bila nekakva starinska peć. Nasuprot peći, s druge strane zida bio je mali stolić i dvije stolice a u drugom djelu kućice, sa desne strane uski krevet a sa lijeva nasuprot kreveta bio je nekakav starinski ormarić.
Ja – Da vidimo šta ima tu.

Otvorio sam gornje police. Tu je bilo kave, čaja, raznih zdjela i posuđa, ulje, sol, šećer i ostale osnovne namirnica kao i nekoliko konzervi s hranom. U donjim ladicama bili su pribor za jelo, noževi i dvije stvari koje su me posebno obradovale. Šibice i svjetiljka. Tad sam ponovno pogledao Leu. Ona je i dalje stajala ukočena. Njezin mobitel sam odložio i upalio lampu. Tek tada sam primijetio da su joj usne postale plave. Niz nju se cjedila voda i sva se tresla.
Ja – Ok, sad ću zapaliti vatru i onda ćemo popit vrući čaj a kad se prostorija malo ugrije onda ćemo skinuti robu, umotati se u deke i leći u krevet.
D-d-d-daa – Lea je jedva odgovorila drhtavim glasom.

Pored peći su bile neke stare novine. Napravio sam od njih veću lopticu i stavio u peć. Okolo sam posložio sitna drva u obliku stošca. Zapalio sam papir i postepeno dodavao veća drva. Unutra je postalo prilično zadimljeno pa sam iskoristio priliku da otvorim vrata i loncem zagrabim snijeg te ga stavio na peć. Kako se vatra sve više razgorjela dim je nestao. Zatvorio sam vrata i stavio u peć veća drva. Snijeg u loncu se polako topio. Nas dvoje smo držali ruke blizu peći da se napokon malo ugriju.