Sa Sestrom u Šumi (Planina Straha i Grijeha)

U šumi sa sestrom (Planina straha i Grijeha)

Jednom smo u društvu razgovarali o tome koji koji događaj u životu je najviše utjecao na nas, odnosno kojeg se događaja najviše sjećamo. Moji prijatelji su odabrali dan kad su stupili u brak ili dan kad su upoznali svog partnera. Oni koji još nisu bili oženjeni izabrali su dan kad su diplomirali ili pak događaj kad su preživjeli saobraćajnu nesreću. Ja se nisam mogao iskreno izjasniti jer moj događaj je čuvan u strogoj tajnosti. Pa eto, kad već ne mogu nikome pričati o tome, odlučio sam staviti to na papir, naravno pod pseudonimom.

Unatoč tome da su moji roditelji visoko obrazovani, odavno su shvatili da neću ići njihovim stopama. Stoga me nisu forsirali sa školovanjem. Završio sam za automehaničara i nakon škole lokalni mehaničar me odmah zaposlio na pola radnog vremena što nam je svima odgovaralo jer sam imao puno obaveza kod kuće. Naime, živimo na selu, postoji imanje a moji roditelji imaju puno obaveza na poslu tako da sam preuzeo velik dio obaveza.

Uglavnom sam zadovoljan. Volim raditi, dobro zarađujem, doma ne moram davati nikakav novac tako da sve ostaje meni. Inače, ja živim za vikend. Petkom i subotom navečer opijanja i glupiranja s ekipom su mi najdraži dio. Iako subotom imam posla nikad ne ispustim petak noć. Ponekad ravno iz provoda idem raditi i onda nastavim piti cijelu večer. Eto, to traje već i sad kad sam dobrano zaglibio u dvadesete. Inače, za mene kažu da sam isti moj djed kojeg se nažalost ne sjećam ali znam gotovo sve o njemu. Djed Mile je bio nepismen čovjek ali je postao najbogatiji čovjek u selu. Bio je jako inteligentan, gledao je u budućnost i znao je unaprijed što bi trebalo uraditi. Nije se bazirao sam na jedan posao kao ostali nego stalno mijenjao nešto.

Dok su svi zaglibili u sadnji krumpira ili kupusa one je vidio da je od toga slaba zarada pa je počeo saditi duhan. Kad je vidio da pa da zarada uhvatio bi se nečeg drugog. Isto tako je bilo i sa životinjama. Čim je shvatio da mljekari daju premalo novaca, reducirao je krave i počeo uzgajati koze. Ipak najviše novaca je zaradio na voćnjaku i medu a uz sve to izvlačio je drva iz šume i prodavao ih. Jako dobro je znao kad se treba uhvatiti kojeg posla i što je još važnije, znao je kad treba promijeniti. I tako dok su svi ostali u selu jedva preživljavali on je iz godine u godinu sve više profitirao. Njegovo bogatstvo je raslo ali on je živio vrlo skromno. Bio je omiljen u selu, svima je pomagao, a mnogi su i radili za njega. Svojoj djeci je uvijek govorio – „Onome tko ima manje novaca od tebe uvijek moraš platiti piće u birtiji”. Imao je troje djece.

Moj otac Rade je bio najstariji, njegova sestra Vesna godinu mlađa i brat Velibor još godinu mlađi. Bio je dosta strog prema njima. Svi su pohađali srednju školu u susjednom mjestu a on je zahtjevao da budu odlični učenici. Redovito bi odlazio u školu na razgovor sa profesorima a jednom prilikom kad je moj otac malo popustio u školi i kraj godine završio sa četvorkom, za kaznu je cijelo ljeto morao na magarcu izvlačiti drva iz šume.