A onda, Lovino je iznenada klonuo. Glavu je spustio na Lunino krilo i jedva čujnim glasom je zamolio da mu poda svoje grudi.
“Ti si načisto poludio”, prekori ga ona. Međutim, vidjevši svog brata blizanca kako je očajno gleda, nju obuze žalost. Kao da je u njegovim očima ugledala iskonsku patnju koja ga je morila već nekoliko mjeseci; i njoj ga bi istinski žao. “Izvini, Lovino”, reče ona s tugom u glasu, kao da ga sažaljeva.
Brat je zagnjurio glavu u njeno krilo poput psa koji očekuje kaznu ili pomilovanje, a sestra je u njegovim očima opazila ljubavni žar. I njojzi bi užasno žao što se njen jadni brat toliko pati, te ga pomilova po kosi.
“Oh, jadni moj Lovino”, uzdahnu Luna i privi ga na svoje grudi. Lovino je konačno osjetio meku i mirisnu kožu svoje sestre bliznakinje, i od slasti je ispustio jeziv krik. Zabio je glavu među njene oble dojke i stao ih ljubiti. To je ono za čim je čeznuo; njegov zabranjeni san se najzad obistinio.
Sisao je sestrine dojke kao da je njen sin, a ne rođeni brat. Ona je jedva bila pri sebi, držeći njegovu glavu na svojim grudima trudila se da mu pomogne da utoli čulnu glad. Dugo se nije odvajao od nje; ljubio je, mazio i sisao prvo jednu a zatim i drugu sestrinu dojku, diveći se njenoj ljepoti. Imao je osjećaj kao da mu glava počiva između dva topla jastuka, skrojena baš po njegovoj mjeri. Ljubio je napupjele crvene bradavice, puhao u njih i grickao ih, uvlačio ih u svoja žudna usta dok mu se u glavi mantalo. Dahtao je i cvilio kao pseto, i Luna se uplašila njegove pohote. Brat se prosto nije mogao odvojiti od sestrinih dojki.
Ophrvana emocijama, Luna je počela da stenje; i ona je osjetila kako joj se vrti u glavi, a ispod stomaka kao da je buknuo požar.
“Oh Lovino”, jecala je privijajući ga uz sebe, sve jače i jače. I nju je obuzela grešna slast rodoskrvnuća. Više im nije bilo spasa; tonuli su u grijeh, bespovratno.
U potpunom zanosu, Lovino je osjetio kako mu se niz noge sliva gusta i ljepljiva tečnost. Svi mišići u tijelu mu se zgrčiše i on od užitka prostenja na sav glas: “Luna!” Nije ni dodirnuo svoj ud, koji je ionako bio kameno tvrd, a sjeme je curilo niz njegove pantalone. Bio je posve mokar od sopstvene sperme. Ne mogavši izdržati toliki nadražaj, klonuo je u naručju svoje prelijepe sestre bliznakinje, koja je i sama drhtala u naletu perverzne strasti. Trljajući mokru mrlju na bratovljevom međunožju, ona se najednom zgrčila i isprekidanim glasom zajecala njegovo ime. Lovino je od silne, grešne strasti jauknuo kao zvijer i stropoštao se na pod, pred nogama svoje sestre blizankinje. Ona se ispružila na krevetu, teško dišući.
Posve iznureni, nisu ni primijetili da neko stoji na vratima i posmatra ih. Bio je to stari komšija, koji je došao da donese namirnice njihovoj babi. Jadni starac je netremice gledao taj nevjerovatan prizor, a onda je izjurio iz kuće kao vjetar.
