BIVŠA PROFESORICA IZ MATEMATIKE: Sad ću te kazniti za neposlušnost

Please wait...

Prošlo ljeto nikako da mi izađe iz glave. Baš te sedmice vratio sam se iz Novog Sada na nekoliko sedmica kako bih se odmorio od fakultetskih obaveza koje su me mjesecima prije mučile. Nakon nekoliko dana nazvao me bratić u vezi servisiranja nekakve stare auto mašine koju smo trebali obaviti na što sam naravno i pristao. Čim smo stigli kod njega dočekali su me tetka i tetak oboje sretni što me vide te me odmah počeli krstiti komplimentima tipa: dugo te nismo vidjeli, narastao si,proljepšao se itd………… nakon ručka i popijene kavice krenuli smo na posao,no prije toga valjalo je otići do obližnjeg mehaničara po dodatne dijelove i nešto alata.

I tu počinje moja priča! Naime žena tog mehaničara bila je moja nastavnica matematike u osnovnoj školi. Bila je božanstvena žena koja bi često znala na svoje satove dolaziti u provokativno kratkim suknjicama, a često i bez grudnjaka naročito za ljetnih mjeseci, što je moja ekipa iz razreda odmah primjećivala. Bilo je čak i onih odvažnijih koji su znali vaditi svoje sprave i šetati kožicu na nju, ili je u školskom hodniku dok bi se vračala u zbornicu“kao“ slučajno uhvatili za cice koje su bile savršena petica. Uglavnom maltretirali smo je na sve moguće načine, ali i ona je nas.

Jedan mi je sat matematike ostao trajno urezan u sjećanje. Stigla je na sat i sjela za svoj stol te otvorila imenik kako bi upisala sat. U tom trenutku pogled mi je zalutao pod njen stol, a pošto sam sjedio u drugoj klupi imao sam jasan pogled na ono što se ispod tog stola nalazilo. Pogled mi je zastao na njenim raširenim nogama koje su bile obučene u crne haltere između kojih se nadzirala njena mačkica prekrivena crnim čipkastim gaćicama. To predavanje olovke i gumica padale su mi s klupe češće nego prije, a i pišo mi se tako ukrutio da sam molio Boga samo da me ne prozove na ploču.

Uglavnom kad sam stigao do radionice dotičnog mehaničara, nikoga nije bilo tamo. Ušao sam u radionicu i na jednom stolu ugledao hrpu kutija na kojima se nalazilo bratićevo prezime. U tom trenutku u dvorište je ušao automobil, i iz njega je izašla ona!

-Dobar dan! Rekla je,

-dobar dan! Odgovorio sam -došao po neke dijelove.

-Ah dobro!

Rekla mi je i otišla u kuću. Nakon nekog vremena izašla je van dok sam se ja još uvijek borio s gomilom kutija koje sam trebao prenijeti.

–Oprosti ne poznajem te, ti nisi odavde?

– Oh! da jesam i vi me dobro poznajete odgovorio sam.

–Otkud?

–Pa iz osnovne škole u kojoj radite!

Rekao sam joj objasnivši joj kako sam kod nje išao na predavanja iz matematike.

– Ne mogu vjerovati da si to ti!

Rekla mi je sva u čudu i odmah me počela ispitivati nešto o fakultetu, na što sam nastojao što brže i kvalitetnije odgovoriti. U oči mi je odmah pala njena crna uz tijelo pripijena majica s dubokim v izrezom na kojoj su se jasno ocrtavale njene dvije velike lopte koje su se prelijevale preko ruba grudnjaka.-Oho!

Za pola sata imam predavanja rekla je u žurbi sjedajući u auto hajde ako ti večeras ne bude problem pa dođi večeras do mene da malo porazgovaramo o faxu, baš bih se voljela prisjetiti svojih fakultetskih dana.

Please wait...
Možda Vam se sviđaju i ove
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
0
Ostavi svoj komentarx