Dobrom kurcu ni jedna dlaka ne smeta

Makaranka sam, imam 22 godine, 175 centimetara i dugu crnu kosu. Hodam s Hrvojem od prošlog proljeća. Znam da svi živi misle da sam komad, ali ja nisam htjela nekakvog tupka. Htjela sam njega, tek nešto starijeg kolegu s Filozofskog fakulteta, koji mi je davao instrukcije iz talijanskog. Sva je sreća da znam slabije od njega, jer je to bila idealna izlika da ga dovabim u svoj stan u Utrinama. Trebao bi doći u pola sedam navečer; to nam je bio treći sat i bila sam sigurna da će jezične vježbe završiti s peticom. Samo, htjela sam se prije njegovog dolaska dobro pripremiti… Otuširala sam se, osušila i upravo htjela učiniti još nešto važno s estetskog stanovišta, kad sam začula zvonce. Pa nije to valjda on, pola sata prerano!? Kako neugodno! Virim kroz rupicu i vidim njegovu podjednako inteligentnu i muževnu facu. Vičem kroz vrata.

– Pa uranio si!

– Pa jesam, ali otvori – kesi mi se on.

I što ću – pa ne mogu ga pustiti pred vratima.

– Čuj, sve sam poslove obavio ranije i evo me. Možemo krenuti na posao.

Prošli smo i konjunktiv i nepravilne glagole; sad smo samo ponavljali prepozicije. Sjedili smo na sofi, a ramena i bokovi su nam se stalno doticali. Mora da je osjećao toplinu moga tijela kao što sam ja osjećala njegovu.

– Kako ti se mogu odužiti? – pitam ga.

– Mislim da je onaj puding bio dovoljan? – veli, a ja duboko uzdahnem i okrenem se od njega.

Mora da sam zazvučala tužno, jer me primio za dalje rame i prišapnuo.

– Meni je dovoljna nagrada tvoja blizina!

Kako mi se glava trznula i okrenula prema njemu, tako sam okrznula njegove usne svojima. Primio me za vilicu i privukao me sebi. Čim me je počeo ljubiti, zavukao mi je ruku kroz kućnu haljinu i uhvatio me za struk. Ruka mu je bila goruća. Val ugode prostrujao mi je tijelom, a onda me je opet počelo kopati “ono nešto”. Položila sam mu dlan na prsa i odgurnula ga desetak centimetara.

– Hrvoje, možda ipak ne večeras…

Bilo je očigledno da se lecnuo.

– Znači to je ta ´nagrada´!? Dobro, idem.

– Ne shvaćaš. Želim to, ali ima jedan problem.

– Ne brini, nemam menstruaciju – hrabrio me je humorom.

– Nemam ni ja, nešto je drugo u pitanju, nešto bi te smetalo.

– Što bi me moglo smetati na tebi, kad si lijepa kao boginja!?

– Ma nisam si stigla obrijati pazuha!

Gledao me je kao čudo.

– Da, pa???  Kakve veze imaju pazuha!? Svuci se, tako ti svega, prekrasna si.

– Zar ti to ne smeta? Nisam si ih brijala od ljeta.

– Pa to je još bolje! Daj se skini – kaže mi i opet mi gura ruku kroz kućnu haljinu.

Tolika želja! Samo da mu se poslije ne zgadi! – pomislim i počnem otkapčati haljinu. Koža mi nije tamna, ali sam, kao prava Dalmatinka, malo dlakaviji tip. Noge i stegna su mi depilirana i glatka kao svila, ali ruke su mi dosta obrasle, dok ispod pazuha imam duge i guste tamne dlake. Svukla sam haljinu, ne dižući ruke, iako znam da mi dosta dlačica viri i kad su mi ruke priljubljene uz tijelo. On me gleda halapljivo i čini se da ga problem dlaka uopće ne zanima. Žvali me, gnječi me posvuda i pali me kao lokomotivu. Trbuh mi je usijan od iščekivanja i posežem rukama unazad da si otkopčam grudnjak. Moje stvarno velike grudi ispadaju, ali ne vješaju se, nego čvrsto stoje. Bradavice mi jedna po jedna iščezavaju u njegovim ustima, a on mi rukama prelazi po slabinama, pa preko pazuha do ramena.

Rating: 3.6/5. From 36 votes.
Please wait...
Možda Vam se sviđaju i ove
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare