Moja sestrična Ema

Dvorište je bilo dosta zaštićeno od pogleda raznim raslinjem ali zainteresiraniji je promatrač mogao bez većih problema vidjeti sve što se u njemu događa, pa tako i ovaj naš izljev strasti. Dok sam išao za Emom ponadah se da nas ipak nitko nije vidio. Kad smo se popeli na terasu pokazala mi je štrik na koji mogu objesiti mokre stvari nakon čega je i sama skinula prvo grudnjak a zatim i gaćice te ih stavila na sušenje. Sad sam je po prvi puta vidio potpuno golu (od ranog djetinjstva) i prizor je bio prekrasan. Gledao sam njene skladne obline dok je ulazila u kuću sve dok mi nije izašla iz vidokruga. Tada sam slijedio njen primjer i skinuo sve sa sebe a zatim ušao kroz vrata na terasi, koja sam odmah za sobom zaključao, te kroz kuhinju prošao u predsoblje iz kojeg se moglo u kupatilo i dnevnu sobu. U kupatilu čija su vrata bila širom otvorena stajala je Ema još uvijek naga samo s ručnikom zamotanim oko glave, pokazujući svoju vitku siluetu iz profila na kojoj su se isticale grudi. Pogledala me je te mi dobacila ručnik da se izbrišem. Brišući sam se uputio prema dnevnoj sobi, okomotao sam ručnik oko pasa i sjeo na udaljeniji kraj trosjeda. Iz kupatila sam čuo zvuk tuša, a ja sam sjedio i razmišljao o onome što se upravo dogodilo. Bilo je to u suprotnosti sa svim društvenim normama i, što boli još jače, sa mojim nutarnjim načelima. Osjećao sam krivnju i strah i nisam ih mogao nikako otkloniti, a možda to nisam ni želio. Nakon kratkog tuša, kojim je isprala tragove trave i blata sa svojih leđa, Ema je ušla u dnevnu sobu s jednim ručnikom okomotanim kao turban oko glave i s jednim kojim se opasala iznad grudi a koji je padao sve do nogu, malo ispod guze. Sjela je na rukohvat suprotnog kraja trosjeda, jednom nogom podvučenom pod drugu. Nefokusiranim se pogledom zagledala ispred sebe. Pogledavši ju, na njenom sam licu vidio isti strah i krivnju koje sam i sam osjećao. Ta spoznaja kao da mi je prelomila srce. Nisam mogao podnijeti misao da bi se sve ono lijepo među nama moglo srušiti samo jednom pogreškom. Naša ljubav je bila puno dublja od nekakve fizičke manifestacije. Oduvijek smo s divljenjem gledali jedno na drugo, a razmišljajući sada o našem odnosu bilo je tu i nekakve nevine zaljubljenosti. Ema je uvijek imala riječi hvale, kako za moje karakterne osobine, tako i za moj fizički izgled. Ja sam za nju, na neki način, bio nedodirljiv. Nitko nije smio ništa reći protiv mene u njenoj prisutnosti a da ga ona ne bi verbalno napala, tj. stala u moju obranu. Ja se, s druge strane, nisam toliko izjašnjavao u njenu korist ali sam jednako razmišljao. Svoju sam privrženost izražavao nježnim gestama u kojima je ona uživala, a koje nisu bile nezapažene i od drugih ljudi. Zato vidjevši je sada tako ugaslu i uplašenu nisam mogao izdržati a da ju ne pokušam utješiti nekom novom nježnošću. Posebno mi je bila teška pomisao da bi se ovaj jaz, koji je u tom trenutku bio tako opipljiv, mogao trajno uvući među nas. Potjeran tom mišlju, ustao sam, prišao joj i nježno ju zagrlio. Ona kao da je na trenutak poželjela izbjeći moj zagrljaj, ali kao i uvijek ni sada nije mogla odoljeti mojoj nježnosti.