Dnevna se soba svidjela djevojci. Velika, ukusno namještena s nekoliko sofa, mnoštvom jastučića i velikim stolom u uglu krcatom ukusnim zalogajčićima i raznovrsnim pićem. Sve je štimalo izuzev jakog svjetla. Osim u specijalnim prigodama nikad se nije voljela izlagati prejakom svjetlu. Stoga bez pitanja pogasi sve glavne svjetiljke, ostavljajući jednu svijetloga zaslona u uglu. Prostorija namah poprimi intimniji izgled.
– Zar ovako nije bolje? – okrene se mladićima tražeći potvrdu svoga čina.
– Savršeno! – primijeti nečiji glas. – Pravo jebačko gnijezdo.
– Polako kompa, tek sam stigla – upozori ga.
Poslije malo vremena, Sandra se počela ponašati kao kod kuće. Skinuvši šešir i oslobodivši svoju crvenu džunglu, ali još uvijek u kožnjaku zakopčanom do grla, izazivajući zadivljene uzdahe, počela se prilagođavati. Prekriženih nogu, vrteći uzdignutim stopalom zarobljenom u uskoj elegantnoj cipeli i sa čašom konjaka kojega bi liznula između sendviča od kavijara i lososa, prelazila je maznim pogledom preko lica tih dječaka koji su nijemo zurili u nju, slijedeći svaki njezin pokret.
Dobro je ona znala svoj posao. Imala je trideset godina i već se davno izvještila u svome zanatu, kojega je usprkos tome još uvijek obavljala sa puno ljubavi i mašte. E, pa ni večeras neće iznevjeriti ni sebe, ni ove dječake željne pičke. Još kad upoznaju, bolje rečeno, okuse njenu, sjećat će je se za sva vremena. Naročito mladoženja. Imat će ga što naučiti! Pa neka poslije to novostečeno znanje upražnjava sa svojom budućom.
Ugrijana konjakom i ozračjem prepoznatljivog erotskog naboja,
ustavši iz naslonjača, Sandra se uputi prema sredini sobe, osjećajući na sebi zažarene poglede mladih muškaraca. Pravila se kao da ih ne primijećuje. Kao da nikoga nema u sobi osim nje i titravog glasa Roberte Fleck. Odloživši čašu na najbližu komodu, njišući kukovima, djevojka stane lijeno otkapčati kožnatu dugmad. Najgornje dugme pa milovanje vrata, pa drugo, treće, i iskakanje oslobođenih dojki. Osjeti kako joj bradavice već trnu od uzbuđenja, ali i dalje se uspijevala kontrolirati. Još jedan gumb, pa još jedan i posljednji. Raskrilivši ogrtač, zamahnute glave vrtjela se u ritmu glazbe, u crvenim tangama i crnim čarapama s podvezicama, svjesna pohotnih pogleda.
Ogrtač padne na pod. Sandra prstima stane provlačiti kroz kosu zatvorenih očiju i poluotvorenih usnica. Zaista je još uvijek ludo jarca ovo pokazivanje dok se njeni voajeri hvataju za muda i čekaju trenutak kad će konačno moći navaliti u želji da prvi u nju zabiju svoje mačeve.
– Sklonite sve sa stola – obrati se neodređeno i dalje se njišući u ritmu glazbe zatvorenih očiju.
– Stol je tvoj – nešto poslije joj dodvornički šapne nečiji prigušen glas tik do uha.
Djevojka se prisili otvoriti oči. Mladići su stajali poredani oko nje u nepravilnom luku, užarenih pogleda, s primijetila je, po kojom graškom znoja na čelu. Atmosfera je zaista zagrijana, promisli upućujući se prema stolu i nehoteć se tarući o njihova čvrsta, mlada tijela. Nijednome ne dopusti da je dotakne. Ima vremena, obećavala je pogledom.
