Armin je uzeo majicu i obrisao spermu s njenih leđa i guze a onda legao kraj nje. Ona ga je poljubila i rekla da ide u kupaonu. On je ostao ležati a u glavi mu je bila slika tetovaže, slika njegovog privjeska. Tog jednog komadića zlata i jedine stvari koja ga povezuje sa svojom biološkom majkom. Kad je opet pomislio da bi teoretski Marie mogla biti njegova majka, stresao se a onda otjerao tu misao činjenicom da je on iz Njemačke a ona iz Francuske.
Na jastuku je bila vlas njezine crne kose. Malo je gledao, a onda uzeo vlas i otrčao u kuhinju. Uzeo je zip vrećicu i stavio je u nju. Zatim je uzeo drugu vrećicu i isčupao jednu vlas sa svoje glave te obje vrećice spremio u ladicu a zatim se vratio u krevet. Marie je dugo bila u kupaoni a Armin je ponovno razmišljao u kakvoj vezi mogu biti njegov privjesak i njezina tetovaža. Odlučio je da je neće pitati ništa u vezi tetovaže dok DNK analiza bude gotova.
To je bilo dobro razmišljanje jer u slučaju da Marie jeste njegova biološka majka, jednostavno bi polako prekinuo vezu s njom i nikad joj ne bi rekao istinu jer je i to bolja opcije nego da sazna da se je jebala sa svojim sinom. A u slučaju da DNK analiza ne pokaže poklapanje tada bi je pitao da mu kaže značenje tetovaže i u najgorem slučaju Marie bi bila poznanica ili možda prijateljica njegove mame. Ili pak sestra, sestrična…tko zna. Ova zadnja misao isto mu nije baš najbolje legla. Zaista se mnogo različitih verzija motalo po njegovoj glavi. Za to vrijeme Marie je bila u kupaoni, oporavljajući se od seksa, seksa kakvog nije imala dugo vremena i nije ni slutila s kakvim se mislima bori njezin mladi ljubavnik. Ljubavnik ili možda dečko.
Marseille, Francuski lučki grad zasigurno ne zvuči privlačno da bi netko poželio živjeti u njemu i podizati obitelj. Poznat po visokoj stopi kriminala prvenstveno trgovine drogom, poznat po brojnoj zajednici useljenika iz Arapskih zemalja, na takav loš glas je došao joj krajem prošlog stoljeća.
Janette Mollard i Monique Al Said tada su bile dvanaestogodišnje djevojčice. Bile su slične jedino po izgledu. Obje su imale dugu crnu kosu i bile su slične konstitucije. Iako su bile u istom razredu, do tada se nisu previše družile. Nisu imale puno zajedničkih stvari jer su pripadale potpuno različitim svjetovima. Živjele su u elitnoj četvrti i tamo pohađale školu daleko od mračne strane grada na Mediteranu. Tamo su uglavnom živjeli bogatiji rođeni francuzi a od useljenika tek pokoji bizmismen ili sportaš. Niti jedna niti druga nisu imale prijatelja tako da su se njihove različitosti ulaskom u pubertet počele privlačiti. Roditelji od Janette bili su boemi, umjetnici. Njezin otac je bio slikar.
Zapravo u mladosti je napravio nekoliko slika te stekao reputaciju nadarenog slikara ali ipak krajnji domet mu je bilo zaposlenje na mjesto voditelja galerije dok je majka nekadašnja striptizeta i pjevačica pretvorila svoj posao u umjetničko zvanje i zarađivala za život vođenjem plesne škole. Oboje su bili slobodoumni boemi i takav je bio i njihov odgoj. Golotinja ili pak pušenje hašiša i opijanje u njihovoj kući nije bio nikakav taboo. Janette je tako i prije nego li je odrasla znala sve i o seksu i o porocima. Ona je mogla i zapaliti cigaretu i oblačiti kratke uske suknjice, pričati prosto i zapravo raditi sve što ostala djeca nisu mogla. Kao takva za nju su ostala djeca iz razreda bila glupa i dosadna. Ona je sama sebe smatrala naprednijom od njih i gledala ih se s visoka. Naravno da takva nije mogla imati prijatelje. Kod Monique je bilo potpuno drugačije.
