Dok su hodale hodnikom čule su zvuk biljarskih kuglica i priču muškaraca a onda su došle u veliku prostoriju sa ogromnim televizorom i šankom te velikim staklenim stolom i udobnim foteljama. Slani Viktor je iz ladice izvukao vrećicu i dao im.
Monique: -”Puno Vam hvala. Stvarno ste super lik. Čim nabavimo lovu donijet ćemo Vam.”
Slani Viktor: -”Ovako ćemo. Pošto ste prvi puta kod mene red je da vas počastim. Ne morate mi platiti za ovo ali vašim dečkima recite da vam moraju dati novac do subote. Kad vam daju lovu neka ostane vama. Oni su stariji dečki ne dajte da vas iskorištavaju. Iskoristite vi njih. Ne budite glupe.”
Janette: -”Joj super, puno vam hvala.”
Monique: -”Baš ste cool, hvala vam.”
Dok su hodnikom koračale prema vratima: -„Čekajte!”
Cure su stale i okrenule se uplašeno a Slani Viktor je nastavio: -”Subotu radim ovdje party. Doći će sve poznate face iz grada, pa ako želite doći…”
Nije ni završio rečenicu a one su oduševljeno rekle: -”Daa”.
„Ok, ali ne možete doći ovako obučene.” – izvadio je iz džepa nekoliko novčanica i nastavio: -”Evo, kupite si nešto lijepo pa obucite. Nije to zabava za obične seljačine nego samo za prave face.”
Subotu su cure cijeli dan provele u kupovini. Obišle su svaku trgovinu, isprobale sve i svašta i kupile su sve i svašta. Što se bližila večer postale su sve više nestrpljive a pojavila se i trema kao i mala doza straha. Došle su među prvima. Mislile su da su se odjenule lijepo i skupo ali zapravo su izgledale vulgarno i droljasto. Bile su oduševljene jer su se prema njima svi ponašali sa poštovanjem a Slani Viktor je pazio da se netko ne bi počeo upucavati naivnim klinkama. Godila im je pažnja a manje više cijelu večer su se dosađivale.
Tek jedan od Viktorovih pobočnika im je djelovao zanimljivo i taj ih je zabavljao. Bio je to Alain. Pred kraj večeri upitale su Viktora zašto nitko ne puši hašiš a on je odgovorio da je hašiš jeftino sranje za siromahe a da ljudi kao on koriste stvari od kojih budu pametniji a ne gluplji. Pozvao ih je u sobu, u onu istu u kojoj su bile prije par dana. Izvadio je foliju i prosuo po njoj nekakav prah. Napravio tuljak od papira i stavio foliju iznad svijeće. Kad je prah počeo pržiti i pretvarati se u dim on je kroz tuljak udahnuo taj dim a zatim su Monique i Janette uradile isto. Dvije minute nakon toga osjećale su se kao nikad do sad. Mirno, uzvišeno, opuštajuće, kao da im je svaki dio tijela zadovoljen. Nisu bile ni svjesne da su upravo napravile prvi korak prema heroinskoj ovisnošću.
Sve manje ih je zanimalo pušenje hašiša i seks sa srednjoškolcima a sve više su dolazile kod Viktora koji je uvijek bio fin prema njima i davao im drogu a nije zauzvrat tražio ni novac ni bilo kavu uslugu. Alain je i dalje bio fin i dobar prema njima ali nije mu se sviđalo to što rade.
Ubrzo su pušenje heroina zamijenile ušmrkavanjem u nos a onda je jedne večeri Viktor rekao da je šmrkanje bacanje novaca i da je puno bolje to raditi ubrizgavanjem u venu. Naivne cure su to prihvatile a time su trinaestogodišnje djevojčice postale ovisnice o heroinu.
