Nedugo nakon toga Janette je imala svoje prvo seksualno iskustvo. Naravno nije tu bilo nikakvog užitka a niti je bilo traumatično. Jedna zabava njenih roditelja kod njihovih prijatelja potrajala je duže, a ona i sin tih prijatelja, nekoliko godina stariji od nje bili su u njegovoj sobi. Roditelji su mislili da se igraju i igrali su se ali stvarima za odrasle. Zbog gubitka nevinosti osjećala se još više uzvišeno u odnosu na druge i svih je gledala s visoka ponosna na sebe što je radila stvari predviđene za starije i bila još više drugačija od ostalih.
Pričajući svojoj jedinoj prijateljici detalje i Monique je također poželjela izgubiti nevinost. Janette je sve sredila i taj isti sretni momak je uspio razdjevičiti i nju. Kao i kod Janette, i za Monique je to bilo iskustvo bez sentimentalne vrijednosti ali bez ikakvih trauma. I sama je opisala taj događaj kao odlazak doktoru na injekciju. Puno straha i priprema i na kraju samo mali pik popraćen blagim peckanjem i gotovo.
Sljedeća školska godina donijela je velike promjene. Tada već trinaestogodišnjakinje, sve manje su marile za školu i počele su se družiti sa srednjoškolcima. Na svoje vršnjake iz škole nisu se niti obazirale. Nažalost, osim pušenja hašiša i marihuane, ti stariji dečki ponekad su konzumirali i nešto jače speed, extasy i ostale sintetičke droge koje su djevojčicama u toj dobi uveliko djelovale na mozak a samim time i na svijest pa čak i na njihov karakter. Može se reći da su tada na mala vrata ušle u svijet droge i seksa. Moniquin otac je znao da se nešto događa iako je ona u tim počecima mogla sve to uspješno prikrivati ali kad je drastično popustila u školi tada je bilo očito što se događa. Nikakve zabrane nisu pomagale a on je bezuspješno pokušavao alarmirati školu i policiju.
To društvo srednjoškolaca naravno nije imalo novaca. Jednog vikenda nisu mogli skupiti niti za jedan joint a nisu se usudili pitati dilera da im da na dug jer su kružile priče o tome kako završe oni koji su dužni tom dileru koji je bio strah i trepet. Dvije klinke nisu bile u strahu. Uputile su se kod njega. Došle pješice do jedne od najvećih kuća u kvartu ispred koje su bila parkirana 3 automobila kakvih se baš i ne viđa u gradu. Hrabre cure pozvonile su na vrata. Otvorio ih je čovjek u tridesetim godinama, odjeven kao na filmu. Najprije pogledao lijevo i desno a kad je vidio na u ulici nema nikog onda ih je upitao: -”Tko ste vi, tko vas je poslao?”
Zbunjene cure pokušavale su se sabrati a Monique je uzvratila pitanjem: -”Jeste li vi Slani Viktor?”.
Diler ih je značajno i začuđeno pogledao a onda je Janette nastavila: -”Mi smo prijateljice od Jeana i ekipe, znate on inače dođe kupiti… kod vas.”
Slani Viktor: -”A zašto Jean danas s nije došao nego je poslao djevojčice?”
Monique: -”Pa, znate nismo skupili ništa love danas a Jean se boji da vas pita..”
Slani Viktor ju je prekinuo i olakšao im priču: -”… da me pitate da vam dam na dug pa ćete mi platiti kad nabavite lovu?”
„Da, upravo tako.” – u isti glas su odgovorile.
„Uđite” – rekao je i najprije opet pogledao lijevo i desno pa tek onda zatvorio vrata.
