Njegov ud je ponovo isao istim putem kao sinoc. Podizala sam se i spustala, dopustala mu da udje duboko, usporavala i ubrzavala ritam naizmjenicno. “Sada ja tebe zelim” izletjelo mi je prije nego sto sam uspjela da promislim sta govorim. Njegova velicina me je ispunjavala u potpunosti. Njegove ruke su mi snazno stiskale kukove, i butine, ali to me je samo jos vise uzbudjivalo. Ponovo trnci i ogroman grc koji ispunjava cijelo tijelo. Glasni uzdah i vrisak mi se otese od uzitka svrsetka. Milan je zatvorio oci i pridruzio mi se. Ispunjava me svojom vrelinom i snaznim stiskom. Spustila sam glavu na njegovo rame, i osjetila njezni poljubac u celo. Ne znam koliko smo tako dugo lezali, ali mogla sam ostati tako vjecno, barem do sljedeceg tucanja, da mi nije kroz glavu proslo moje auto. On se takodjer trznuo i rekao da je sada na njega red da prvi potrosi hladnu vodu. Izgubio se u kupatilu. Brzo sam se pridigla i pocela da skupljam svoju odjecu sa poda.
Navukla sam sve sto sam nasla, spakovala cigarete u torbu, na brzinu naskrabala Milanu poruku i izletila iz sobe. Gospodja sa recepcije me je zbunjeno gledala, mislim da nisam stigla ni da se pocesljam. Potrazila sam zvaku u svom buretu bez dna, brzo je strpala u usta, i ljubazno joj pozeljela dobro jutro i dovidjenja. Potajno mislim da mi gospodja sa recepcije zavidi na protekloj noci. Nakon izlaska iz malog idealnog zabacenog hotela, uputila sam se prema svom autu uz poziv automehanicaru koji je konacno bio dostupan.
Bio je upravo tu negdje u blizini, rekavsi mi da ce me on pokupiti pa mozemo zajedno do auta. Za razliku od jucerasnjeg dana, izgleda da se ovaj mogao nazvati uspjesnim. Ubrzo se pojavio i automehanicar pa smo se uputili prema autu. Nakon sto je strucno pregledao auto, prespojio par zica, po meni, bitne su bile samo boje, kao i plus i minus, rekao mi je da probam upaliti auto. Poznati zvuk motora ovaj put bez dodatnog kuckanja je izmamio osmijeh na moje lice. Zahvalila sam mu se mozda i previse srdacno uz malo vecu naknadu. Upalila sam ponovo svoju muziku, vratila se u vrijeme prije nego sto mi se auto pokvarilo, i pokusala da odagnam misli koje su me proganjale i mamile mi osmijeh na lice. Svratila sam na pumpu, ne zeleci da izazovem jos jedan razlog da mi auto ponovo stane. Tek sada je bilo pravo jutro, suncano ali ipak vjetrovito. Odlucila sam da bih mogla neku sitnicu da pojedem, trebalo mi je da povratim energiju. Uputila sam se prema pumpi. Zapuhao je snazan vjetar, osjetila sam uzasnu hladnocu i tek tada shvatila da nemam gacice. Ponovo sam se ugrizla za usnu i odustala od kupovine. Zapitala sam se, da li ce i Milan gristi usnu kada bude citao poruku koju sam mu ostavila:
“Hvala ti na lijepoj veceri, noci i jutru. Ukoliko mi nekada ponovo stane auto, a ti se slucajno nadjes na nekom proputovanju kroz ovaj grad, nadam se da ces imati uz sebe ono sto si mi sinoc uzeo, pa ces me moci nanjusiti, kako bismo ponovo dijelili jednokrevetnu sobu u malom idealnom zabacenom hotelu…”
