“Dobro sam, mama”, uvjeravao sam je, ne želeći baš s njom da ulazim u ovu temu. Jer iako je istina da mi nije nedostajalo ženskog društva, moj posljednji pravi susret s djevojkom nije bio nekoliko mjeseci, i istina je da sam se počeo osjećati pomalo potisnuto.
A sada, sva ova priča o seksu natjerala me da se fiksiram na njenu bluzu, koja je bila malo otkopčana od večere tako da su joj blago opuštene ali i dalje impresivne grudi sada bile izložene mom pogledu, uzrokujući lagano uzbuđenje u preponama. Ne da sam inače primjećivao takve stvari. Pa ne od rane adolescencije kada sam, kao i mnogi dječaci, bio lagano zaljubljen u nju. Dovraga, čak sam joj i maznuo gaćice kada sam prvi put istraživao masturbaciju.
Ali to je bilo tada. Sada takve misli više nisu nevino istraživanje rastuće seksualnosti, već izopačena perverzija za koju bi ti mogla trebati profesionalna pomoć, prekorio sam sebe. U pravu je, treba ti seks ako već misliš tako odvratne stvari o svojoj majci.. Čak i ako je zgodna.
“Je li to sve?” upitao sam, nadajući se da jeste, jer je postojalo nešto o čemu sam se iznenada i očajnički morao pobrinuti.
“Još jedna stvar”, odgovorila je, kao da ne primjećuje moju sve veću nelagodu. “Imaš li ikakvu ideju šta bi sada htio raditi?”
“Zapravo, da”, rekao sam, nakon što sam već malo razmislio o toj stvari, drago mi je što imam nešto drugo na što mogu usmjeriti svoje misli. “Pa, znaš kako sam uvijek volio pomagati u planiranju događaja, plesova i sličnih stvari u školi, a da ne spominjem vas, pa sam razmišljao o pokretanju posla gdje bih mogao pomagati ljudima u planiranju i pripremi zabava, proslava i sličnih stvari, možda čak i voditi ga u kombinaciji s keteringom ili nečim sličnim.” Mislim da bih bio stvarno dobar u tome.”
Mislio sam da bi mogla izraziti određenu zabrinutost ili barem oklijevanje u vezi s mojim planovima, ali umjesto toga se ozarila, pljeskajući rukama i praktično poskakujući gore-dolje na stolici. “Oh, dragi, mislim da je to divna ideja! I u pravu si, sa svom tom nevjerovatnom maštom i energijom koju imaš, znam da bi bio jednostavno sjajan u tome!”
“Stvarno?” upitao sam, iskreno iznenađen njenom reakcijom. Iako pretpostavljam da nisam trebao biti, budući da su naše slične ličnosti i sklonost neobičnim kreativnim poduhvatima tokom godina stvorile vezu među nama više sličnu najboljim prijateljima nego roditelju i djetetu, s ljubavlju se prisjećajući kako smo uvijek sarađivali u ukrašavanju našeg dvorišta za praznike, između ostalog na užas mog praktičnijeg tate i sestre.
“Naravno! Uvijek sam voljela ono što si ovdje uradio za moj rođendan, a znam da je i Ljilja voljela, čak i ako to nije uvijek govorila. Samo jedna stvar”, dodala je, “Trebat će ti nešto novca da počneš.” Imaš li ideju kako ćeš ih prikupiti?”
I baš tako, mama je pronašla manu u mom briljantnom planu. “Ne znam, mislio sam da bih mogao potražiti posao, možda izgradim kreditnu sposobnost i na kraju uzmem kredit.” Bože, čak i samo izgovaranje tih riječi ostavilo mi je gorak okus u ustima.
