Stajao sam tamo diveći se tome, razmišljajući kako je čudno vidjeti lisicu tako blizu civilizacije, kada se dogodila najčudnija stvar. Mogao bih se zakleti da mi je lisica namignula i nasmiješila se, prije nego što je otrčala oko zgrade i nestala. Protrljao sam glavu dok sam ulazio u auto, misleći da je mamin ručni rad nešto tamo gore morao otkinuti.
Mama se ubrzo vratila i krenuli smo. Bila je tiha dok smo se vozili, očito duboko zamišljena, pa sam i ja ostao tih. Tek nakon što smo se parkirali na parkingu restorana i nakon što je ugasila motor, ispustila je dugi uzdah, zavalila se u sjedište i nagnula glavu prema meni. “U vezi sinoć…”
“Da?” odgovorio sam, sretan što ćemo konačno razgovarati o tome. Možda će, kada joj objasnim kako se osjećam, preispitati svoj stav.
Blijedo se nasmiješila. “Bio je to divan san, zar ne? Baš kao i proteklih nekoliko sedmica. Bilo je divno i uvijek ću čuvati uspomenu na to, kao što se nadam da ćes i ti. Ali to se nikada više ne smije ponoviti, niti se o tome ikome pričati.”
“Ali mama…” slabašno sam protestovao, šokiran autoritarnom linijom koju je usvojila.
“Nikad više”, ponovila je s krutom strogošću roditelja koji ne bi tolerirao nikakvo propitivanje njenih naredbi, a osmijeh joj je nestao. “Od sada se vraćamo normalnom načinu života majke i sina. Dogovoreno?”
I eto ga – bez rasprave, bez debate, samo uradi kako ti se kaže, mladiću, i dovraga s tim kako misliš ili se osjećaš o tome. Stalno sam se morao nositi s ovakvim stvarima s tatom, ali ovo je bio prvi put da sam to ikada doživio s mamom, i bilo je užasno.
Ne, bilo je gore od toga. Osjećao sam se iskorišteno, izdano na način koji nikada prije nisam doživio. Je li cijelo ovo putovanje, sve što smo radili zajedno, bio samo način da mama podupre svoj povrijeđeni ego, a sada kada se osjeća bolje u vezi sebe, da li ću biti odbačen? Boljelo je, i jako boljelo, kao da te upucaju, ubodu nožem i udare nogom u trbuh, sve u isto vrijeme, od strane osobe koju si volio i kojoj si vjerovao više od bilo koga na svijetu. “Naravno. U redu. Šta god želiš, majko”, rekao sam bezizražajno, znajući da ovo nije gotovo, bez obzira koliko ona mislila da jeste.
*
Nakon te ‘rasprave’, ako se to uopće može tako nazvati, oboje smo se uputili u restoran. Mislim da nijedno od nas nije baš imao želju za jelom u tom trenutku, ali nam je trebala hrana za dugu vožnju kući. “Hej!” Začuo se previše živahan glas dok smo mama i ja sjeli jedno nasuprot drugog u separeu pozadi, prvi put nakon nekog vremena da nismo ušli zajedno na istu stranu.
Podigao sam pogled i ugledao prekrasnu konobaricu u nepristojno kratkoj ružičastoj haljini koja je isticala duge noge, s blokom i olovkom u rukama, impresivnim grudima (ali ne tako dobrim kao mamine) koje su bolno pritiskale tkaninu i kosu plameno crvene boje s crnim pramenovima i skupljene u gusti rep koji me podsjetio na rep lisice koju sam upravo vidjeo. Iako nije izgledala mnogo starije od mene, nešto u njenim očima je, iako je blistalo mladenačkom razigranošću, govorilo o duboko ukorijenjenoj zrelosti i mudrosti daleko iznad njenih prividnih godina. Moj kurac, već potaknut sjećanjima na sinoć koja su mi još uvijek plamtjela u glavi, odmah je skočio punom parom.
