Istinita ispovest mog života


Bilo je podne, prozor blago otvoren, krevet razbacan na sve strane stikle jedna na krevetu druga kod jastuka, halteri pocepani, gacice unistene. Tezak miris je nestajao iz sobe, svez vazduh je ispunjavao sobu.

Otvorila sam oci, ustala sam bila sam sva ulepljena u spermu nisam mogla da ustanem, svaki deo tela me je boleo. Gazde nije bilo, zabrinula sam se sta sada, dok sam se odvukla iz kreveta do glavne sobe videla sam za sto jednu kovertu, otvorila I pisalo je “nisam hteo da te budim, slatko si spavala, nove stvari su na krevetu kada se spremis sidji dole na dorucak” poslegala sam u pravcu kreveta I odusevljeno videla nove stvari bila je jedna prelepa haljina, nisam znala da sef ima takvog ukusa, savrsena je bila. Brzo sam se istusirala spremila obukla novu haljinu I sisla dole. Poljubio me je u obrazu, zezao me da li sam umorna, pricali smo kratko nesto, bila sam gladna.

Gazda je imao planove da proseta sa mnom, nisam mogla da stojim na nogama nasmesivsi mu se, samo je klimnuo glavom I rekao ok ako je tako idemo nazad kuci. U kolima sam spavala, bili smo drugi ljudi skroz poslovno kao da nismo nista radili sinoc. Bilo mi je malcice neobicno, ali gazda je bio korektan, sto se zbilo u Beogradu, ostaje u Beogradu. Ostavio me pre samu kucu, ne secam se sta je posle bilo. Secam se samo da sam popila tablete protiv bolova I legla da spavam. Dan posle na poslu kao da nista nije bilo, kokoske me cudno gledaju kontam se nije valjda da im je rekao. A one pa dobro kada cemo na tu oprostajnu veceru, u tom casu gazda ulazi I I govori nam veceras u osam dolazim po vas. Pogledavsi me na sekund sam se nasmesila I latila se posla.

Vecera ko vecera bila je odlicna, atmosfera prava iako sam mislila da ce biti fijasko zbog koleginica. Nisam se specijalno obukla, proste stvari za grad. Ipak ni sam restoran nije bio nesto, kao I sve u Kragujevcu. Sedele, smejale, pricale a onda je gazda uzeo casu da nazdravi. Po povratku kuci ostala sam sama sa njim u kolima taman kada sam htela izaci zadrzao me za ruku I rekao da ostanem. Cudno sam ga pogledala nisam znala sta da kazem nije mi se vise ostajalo ovo je otislo predaleko, ali opet osecala sam da je ovo drugacije, a I gazda se nesto promenio.

Da nije poceo da se zaljubljuje u mene to je bila misao koja mi je prosla glavom. Ostani ponovio je ali posle kraceg razgovora shvatio je da nema nacina da me ubedi u suprotno. Poljubila sam ga socno u usta, uzvratio je. Izasla sam iz auta I krenula ka svojoj kuci. Izasao je iz auta I mirno me posmatrao,mahinalno sam se okrenula, gledao me je. Gazda je usao u auto nastavio dalje, to je bio poslednji put da sam ga videla. Poklon koji sam dobila od kolektiva bila je I vise nego dovoljno, mesecna plata sasvim bogat poklon meni da se nadje u putu. Okrenula sam staru prijeteljicu ispricala kako je bilo, izostavsi je malu avanturu iz Bg I pitala da li dogovor I dalje vazi. Sa druge strane odusevljenje je bilo I vise nego ocigledno, osmeh na licu, zelja za boljim zivotom, Amsterdame cekaj me.. bio je to gorak plod zelenog grozdja. Par nedelja kasnije sa avionskom kartom I pasosem u ruci sama na aerodromu osetila sam jezu, prvi put napustam Srbiju, sem Marije nemam nikoga.

Please wait...
Možda Vam se sviđaju i ove
Komentiraj