Nakon ručka svi su bili u dnevnom boravku i svi su imali nekoliko prijedloga gdje bi se išlo na odmor.
Marija: – “Helena, pogledaj ovaj…”
Helena: – “Da vidim. Oh wow. Tako je lijepo. Mia, Daniele, pogledajte!”
Mia: – “O da, super je”
Daniel: – “Sviđa mi se”
Gregor: – “Već sam vidio taj resort u Zaljevu Anđela.”
Helena: – „Lijepo je, ali je jako skupo. Samo karte do Meksika koštaju pravo bogatstvo.”
Marija: -”Ma dajte ljudi. Nikad niste nigdje bili a imate love. Kako možete škrtariti sami na sebi? Kladim se da na računu imate barem 50 hiljada Eura.”
Gregor: -”Pa nemamo baš toliko, a imamo i kredit…”
Marija: -”Ma daj čovječe zarađuješ nekoliko hiljada Eura mjesečno a niste se makli iz Zagreba, djecu šaljete kod rođaka i prijatelja u Dalmaciju samo da besplatno ljetuju. Jebote, ja sa svojom crkavicom od plaće idem na ljetovanje u Grčku i na skijanje u Italiju a vi jednom u životu ne možete na ljetovanje? Daj molim te ne seri.”
Marijine riječi bile su oštre ali imala je pravo. Svi su ušutili na trenutak a onda je Gregor tiho posramljeno rekao: -”Nemam 50 nego desetak tisuća Eura na računu.”
Helena: -”Trošimo uglavnom s tvojeg računa, ja se ne sjećam kad sam takla plaću zadnji puta, tako da ima i na mojem računu nešto…”
Mia: -”Mislim da je ovo u Meksiku, taj apartman u Angel Resortu dobra cijena. Pa pogledajte, 1700 eura za 10 dana u četverosobnom hotel apartmanu.”
Marija: -”Pa toliko bi vas koštao apartman iz doba socijalizma u Dalmaciji.”
Daniel: -”Čekaj, pa je li to hotel ili apartman?”
Mia: -”Hotel. Ovo je kao neki predsjednički apartman na petom katu ovog hotela. Pa pogledaj slike.”
Helena: -”Da, ovo je neka posebna ponuda samo za ovaj termin. Valjda je netko otkazao pa…”
Marija: -”Da, to je resort. Tu su i hoteli i apartmani… Vidiš, piše da se resort prostire na 4 kvadratna kilometra, privatne plaže, bazeni, igrališta, restorani, barovi… nema čega nema. Pravi mali grad.”
Daniel: -”Pa dobro koliko bi koštao avion?”
Marija: -”Pa evo baš gledam… našlo bi se ispod 1000 eura po osobi…”
Gregor – “Hej, ako se svima sviđa Angel Resort, onda idemo tamo. Nije važno koliko košta. Ja ću sad nazvat onu agenciju koja nam je sređivala karte kad sam radio u firmi.”
Gregor je uzeo mobitel i našao broj od agencije. Nazvao je i stavio razgovor na zvučnik.
Gregor: -”Dobar dan Gabriela, Gregor Riktić na telefonu, radio sam za Elektroprotekt prije.
Gabrijela: -”Izvolite Gregore.”
Gregor: -”Ma, privatno bi išli u Meksiko, pa me zanima ako se može preko vas srediti nešto povoljnije karte.”
Gabrijela: -”Recite mi odredište, datum polaska i povratka i broj osoba.”
Gregor: -”Četiri punoljetne osobe za Cancun, u narednih 15 dana da budemo tamo 10 dana.”
Gabrijela: -”U redu, nazvat ću Vas kroz nekoliko minuta.”
Tih nekoliko minuta svi su bili nestrpljivi. Već su mislima bili u Meksiku i stalno su gledali slike. Već nakon nekoliko minuta Gregorov mobitel je zazvonio.
Gregor: -”Molim.”
Gabrijela: -” Dobar dan, Gabrijela je, evo imam za vas zaista dobru ponudu s obzirom da ovako u zadnji čaš cijene inače nisu baš jeftine. Ovako, Turkish Airlines, polazak iz Beograda preko Istanbula sutra. Cijena karte 570 Eura po osobi.”
Gregor: -”Odlično.”
Gabrijela: -”Molim Vas da mi pošaljete kopije putnih isprava svih putnika i ako je moguće da ćim prije izvršite uplatu. Poslat ću Vam podatke.”
Gregor: -”Super, hvala. Evo poslat ću odmah.”
Svi su se zagrlili i bili su jako sretni, Nikad nisu putovali na drugi kontinent. Gregor je skenirao putovnice i obavljao formalnosti sa Gabrielom Helena je uz Marijinu pomoć bukirala smještaj dok su Mia i Daniel istraživali detalje o destinaciji.
Daniel se vratio u sobu. Sjeo je na krevet i razmišljao: -”Ne mogu vjerovati da ćemo sutra Ići. Sada ću provjeriti detalje o tom hotelu i o tom mjestu.”
Proveo je malo vremena na internetu a nakon nekog vremena opet
netko pokuca na vrata.
Daniel: – „Uđi”
Marija: – „Opet sam ja.”
Daniel: – „Sjedni.”
Marija je sjela na njegov krevet i rekla: – „Volim moju sestru, ali od razgovora s njom cijeli dan boli me glava.”
Daniel: – „Ha ha, znam. Zato provodim vrijeme ovdje u sobi.”
Marija: – „Stvarno se ne osjećam kao da sam u svojim godinama. Još uvijek se osjećam kao da sam u dvadesetima. Niti pripadam svijetu ljudi srednjih godina. Ubije me razgovor s njima.”
Daniel: – „I stvarno izgledaš kao tinejdžerka.”
Marija: – „U školi svi misle da sam maturantica, a ne profesorica. A i uvijek izlazim sa mlađima.”
Marija je ležala na njegovom krevetu i zapalila cigaretu.
Marija: – „Ne smeta ti, zar ne?”
Daniel: – „Naravno da ne, daj mi jednu.”
Marija: – „Nisam znala da pušiš.”
Daniel: – „Samo ponekad. Zadnji put sam pušio prije nekoliko dana.”
Marija: – „To i nije tako loše.”
Daniel je zapalio cigaretu i rekao: -”Trebao bih otvoriti prozor.”
Daniel otvori prozor a onda sjedne na krevet blizu Marije.
Marija: – „Dakle, još uvijek si solo?”
Daniel: – „O da, jesam.”
Marija: – „Dobar izbor, ali pitam se kako tako zgodan tip uspijeva ostati sam.”
Daniel: – „Ha ha. Pa imam puno prijatelja…”
Marija: – „O, prijateljice s povlasticama? Kužim. Ha ha.”
Daniel je pocrvenio.
Daniel: – „Pa… hm, a ti?”
Marija: – „I ja sam sama, još uvijek nisam spremna za neku vezu. Previše sam divlja ha ha.”
Daniel: – „Ostat ćeš ovdje večeras?”
Marija: – „Ne, imam neku… neku kombinaciju..ha ha.”
Daniel” – „Vidim da zaista uživaš u svom životu.”
Marija: – „Ponekad i previše. Ideš li van večeras?”
Daniel: – „Planirao sam se naći sa frendom, da.”
Marija ustane iz kreveta i baci opušak cigarete kroz prozor.
Marija: – „Ok, idem dolje.”
Daniel: – „Ok, vidimo se kasnije.”
Daniel je opet malo odmorio a onda mu je zazvonio mobitel.
Daniel: – „Halo Mario.”
Mario: – „Hej, kako si.”
Daniel: – „Dobro sam. Jesi li još u gradu?”
Mario: – „Zato te zovem. Odlazim sutra.”
Daniel: – „ I ja isto. Ok, možemo se naći večeras?”
Mario: – „Možemo se naći što je prije moguće, ali na kratko jer putujem rano ujutro pa ne mogu ostati tako dugo.”
Daniel – „Ok, za sat vremena. U Jaguaru ili?”
Mario: – „Može u Jaguaru.”
Daniel: – „Ok vidimo se.”
Mario: – „Vidimo se.”
Daniel se dvoumio da li da ode pješice ili sa skuterom. Pošto se nalazio sa Mariom znao je da će popiti nekoliko piva, pa je odlučio da je bolje ići pješice.
Nakon petnaestak minuta došao je u Jaguar. Bilo je poluprazno. Naravno još je bilo rano. Sjeo je za šank.
Konobar: – „Izvoli?”
Daniel: – „Jedno pivo točeno.”
Konobar: – „Trenutak.”
Kad je konobar donio pivo, Daniel ga je upitao: – „Hvala, Tino danas ne radi?”
Konobar: – „Bio je ujutro.”
U tom trenutku dolazi Mario.
Mario: – „Bok.”
Konobar: – „Bok”
Daniel: – „Također pivo za mog prijatelja.”
Konobar je donio pivo i Mario odmah popije pola.
Daniel: – „Znači odlaziš”
Mario: – „Da, ujutro. Još uvijek moram očistiti svoj kombi. ha ha.”
Daniel: – „I ja idem sutra.”
Mario: – „Stvarno? Gdje?”
Daniel: – „U Cancun, Meksiko. Ali sa svojima, ha ha.”
Mario: – „Ne seri, ti stvarno ideš na ljetovanje sa starcima? Ha ha.”
Daniel: – „Da, zašto ne.”
Mario: – „Oh, baš mi te žao. Tamo ćeš umrijeti.”
Daniel: – „Nadam se da ću ih vidjeti samo na večeri.”
Mario: – „Ide li i tvoja sestra?”
Daniel: – „Da, naravno.”
Mario: – „Oh, i ja bi išao s njom.”
Daniel: – „Samo ti sanjaj.”
Mario: – „Može još 2 piva?”
Konobar: – „Stižu”
