Kafić „Stop” se nalazi u prizemlju njihove zgrade i oni često u njega navraćaju na kavu prije posla ili na pauzi a nekad i na pivo nakon posla. Ušli su unutra. Lijepa mlada djevojka Bojana radila je u kafiću. Sjeli su za šank a Bojana je odmah došla do njih.
Bojana: – „Ma vidi, vidi, tko mi je to došao u posjet?”
Gregor: – „Jesmo li ti nedostajali zadnjih nekoliko dana?”
Tomislav: – „Imali smo puno posla pa nismo došli, ali sada je malo lakše.”
Bojana: – „Uvijek je lijepo vidjeti vas. Što biste željeli naručiti?”
Tomislav: – „Sendvič šunka sir i cola”.
Gregor: – „Tuna sendvič i kavu, znaš kakvu pijem”.
Bojana: – „Stiže.”
Bojana se okrenula na drugu stranu šanka da pripremi narudžbu a dvojica muškaraca instinktivno su skrenula pogled na njezine vruće hlačice, a Gregor je u sebi smišljao spačku: – ”He he, Tomislav joj gleda guzu, sad ću se malo našaliti.”
Gregor: – „Pa dobro Tomo, gdje gledaš? Ona ti može biti kćerka.”
Tomislav: – „Tko? Ja? Ne, ne, ne gledam.”
Tomislav je bio zbunjen i posramljen. Pocrvenio je od srama.
Gregor: – „Ha ha, samo se šalim.”
Bojana se okrenula prema njima i rekla: – „Čujem vas, perverzni tatice”
„Oh, čula me, sad je i mene sram” – pomislio je Gregor. Obojica su na trenutak zašutjela a ubrzo je Bojana donijela narudžbu.
Bojana: – “Evo vam, dečki”
Gregor: – “Hvala, Bojana”
Tomislav: – „Bojana, znaš li da smo odlučili zaposliti naše kćerke Miu i Leu u našoj firmi”.
Bojana: – „Stvarno? To je super. Sada će konačno netko mojih godina doći ovamo na kavu. Da sam barem vaša kćerka pa da ja dobijem tako neki normalan posao.”
Gregor: – „Ne sviđa ti se ovaj posao?”
Bojana: – „Ma ok je, ali svjesna sam da to nije posao za cijeli život.”
Tomislav: – „Istina, ali još si mlada i imat ćeš mnogo prilika u životu.”
Bojana je otišla poslužiti ostale goste.
Gregor: – „Oh, skoro sam zaboravio, zbog zaposlenja naših kćeri, Helena je odlučila pozvati vas na večeru kod nas. Je li sutra ok?”
Tomislav: – „Da, mislim da je, ali prvo moram razgovarati sa Suzanom.”
Gregor: – „U redu, pa mi javi.”
Ubrzo se vratila konobarica: – „Je li sve bilo u redu?”
Gregor: – „Da, kao i uvijek”
Bojana: – „Žao mi je što ne mogu razgovarati s vama, baš imam posla danas.”
Tomislav – “Ne brini, doći ćemo na pivo jednu večer, pa ćemo imati vremena za razgovor.”
Bojana je opet otišla poslužiti ostale goste.
Tomislav: – “Nego, kako stojiš s ponudom, hoćemo li moći primiti ove iz Intertrade na razgovor u ponedjeljak ili utorak?
Gregor: – “Da, sutra ujutro im šaljem ponudu a prezentacija će biti spremna za vikend. Sve ide po planu.”
Tomislav: – “To je dobro. Idemo ili trebaš još kave?”
Gregor: – „Idemo”
Tomislav: – “Pozdrav Bojana.”
Gregor: – „Pozdrav”.
Bojana mahne rukom i kaže: – „Pozdrav dečki”.
Vratili su se u ured i nastavili s radom, a nakon nekog vremena Greg je razmišljao: – “Možda bih trebao ostati duže na poslu da ovo završim. Danas mi ide jako dobro, a Helena ionako neće biti kod kuće. Čak će i Tomislav otići kući prije mene.”
Bilo je predvečer. Tomislav se spremao otići kući a Gregor je još uvijek radio što nije bila učestala pojava,.
