Vesićev smijeh jenja, pa on progovara. “Tako smo Vesna i ja jednom, prije nekih tridesetak godina, ako ne i više, vadili krpelja.“ Bucmasto Vesićevo lice je crveno, a oči blistave od suza izazvanih smijehom.
“Bože, Petre!“ Iz aviona se vidi da glumim šokiranost. Jovana ignoriram i gledam Bojana koji se lagano češka po vratu i podignutih obrva gleda u mene. “Dobro je da moja muka nekog asocira na veselu mladost.“
“Opasni su krpelji“, Vesić nastavlja a ja sam svakog trenutka sve crvenija.
“Idem ja pozdraviti Vesnu.“ Jurnem pored njih. Bježim od svoje sramote.
***
“Samo ti miješaj po dnu“, Viki mi daje instrukcije dok kuhamo pekmez. Priđe, uzme kuhaču pa promiješa da vidi koliko još. “Boga mi sam ja tebe iskoristila, nemoj mi zamjeriti. Idem vidjeti imaju li pil’ći vode, pakao je napolju, samo zijevaju od vrućine.”
Zijevam i ja. Sva voda koju unesem izlazi mi kroz znoj na svaku poru.
Zašto se pekmez ne kuha zimi?
Vrisnem kada mi se Bojanova šaka zalijepi za zadnjicu. Pustim onu kuhaču i okrenem k njemu. Smješka se dok me promatra.
“Šta radiš!?“
“Provjeravam da ti guzica nije otekla?“
“Sama si kriva!“, kažem na glas samoj sebi.
“Glorija, šta ti radiš sa njim?“, prošapće kada mu okrenem leđa. Posegnem za kuhačom i shvatim da mi je potonula u smjesu.
“Jebem ti sve!“, proderem se. „Kako sad da te izvadim?“ Buljim u šerpu.
“Šta sad treba vaditi?“ On se zabavlja.
“Hajde se skloni, molim te, za moje dobro“, okrenem se ponovo ka njemu.
“Kuhača mi je upala unutra.”
Krenem po drugu pa se zalijepim na njegove grudi.
Čvrsto.
Vruće.
Spustim kapke i shvatim da je bez majice. Kliznem šakama po njegovoj vlažnoj koži, posutoj dlačicama. Nosnice mi se šire upijajući njegov miris koji je za mene poput jakog afrodizijaka. Podižem kapke i lijepim pogled za njegove usne. Pune. Sočne.
Želim ih na svojima. Primiče ih mojima, kao da mi misli čita. Dahom me miluje, a prstima je na mom struku.
“Pekmez će izgoriti…“
“Ti okrivi mene“, muklo, hrapavo, napaljeno progovori i poljubi me. Duboko, sporo… Tako erotično.
“Večeras, Glorija…“, odmakne se i ode.
***
Mirisna sam i glatka. Miris mog mlijeka za tijelo širi se čitavom sobom, parfem koji već godinama koristim a koji sam tu na selu zanemarila sad sam poprskala po koži. Prstima prođem kroz meku, pomalo vlažnu kosu i puštam je da mi slobodno pada preko ramena. Pogledam svoj odraz u malom ovalnom ogledalu zalijepljenom na starinski ormar. Okrećem se oko svoje osi. Lepršava sam i nestrpljiva.
Večeras, Glorija.
Spremna sam za omiljenu grešku. Spremna da sebi osiguram jedno vruće ljeto.
Spremna da budem bludnica. Da si osiguram kartu u pakao.
Dok se šuljam stepenicama i pazim da me nitko ne vidi, razmišljam kako sam jadna dok ovako sjedim na dvije stolice. Ponašam se poput bludnice koje će se rođena majka stidjeti… Ali, ni to me ne sprečava da hrlim u naručje svoje najveće greške.
Gledam iz sjene ka Bojanovoj kući i tamo ga ne vidim. Možda sam poranila? Zakasnila?
On je nekud otišao?
Glasovi ostaju iza mojih leđa dok odlazim u mrak, tamo gdje sam doživjela nastrastveniju scenu u svom životu. Seks kojeg ću se sjećati dok sam živa. Vrelo, brzo. Mahnito.
????? ????? ??????? ???č? ? ?????? ?????? ?? ℙℝ????? č???????
