Trojka MMŽ sa parom

Eto i opet sam na putu za taj grad..istina ovaj put sam promijeno prijevozno sredstvo, dosta mi je vlakova i njihove sporosti, dosta mi je solo voznje autom…dosta…pa eto …odlucio ja autobus iskorisiti, a svida mi se….bar mogu brojati aute koji prolaze pored njega da suzbijem onu uvijek i uvijek ocekivanu ali opet iznenadnu tremu koja me hvata kada putujem da popim sok Nevjerojatno, izmjenim toliko rijeci i recenica sa osobom, i sada me hvata strah sto ce biti kada stanemo jedno pred drugo, sto ce biti…dal cu to maknuti sve u stranu i moci biti onaj slobodni decko koji se voli jednostavno smijati i saliti, a jojo….ta trema…uvijek ti zmarci moraju raditi probleme…….ma kazem ja..neka ih je,,,, znam barem da sam budan

Dolazim…a vidi grada, divim se…pored mene prolaze lica, divno mislim…nema onih istih lica koje vec godinama vidam…ah to napokon da mogu biti slobodniji, i opustiti se a ne da moram paziti sto radim, kamo idem..da se to ne prenese od usta do usta… Dolazim na dogovoreno mjesto…iako sam uranio sat dva, ali nema veze…tu sam..i jos se stignem kukavicki povuci i zbrisati…eto ga na kazem sebi..daj nemoj biti bena pa to je samo sok..eh istinito ali malu utjehu pruza…Sat mi pokazuje jos samo malo, i doci ce…e sada bi sigurno pobjegao da mi mobitel ne zazvoni i da ne cujem poznat glas…e tebe bi na kilometre skuzili…okrecem se i vidim kako prema meni ide neki par…ono u sebi..a kaj nije bilo dogovoreno cura i ja ,hm u sebi jos bolje….sigurno tip voli sport ili tako nesto pa nece biti mojega crvenjenja…prilaze mi sa osmijehom koji naravno vracam, i eto nema treme..uf..kroz glavu ide sto sada….ma bubnem je odjednom…ja doso vi dosli…ajmo….naravno sada svi doma, vidjeli se jesmo eh da to je bila mozda moja zelja …ali ipak na sok se krenulo I eto laganim korakom secemo ulicom i biramo mjesto, sjednemo, raskomotimo i tek sada vidim njih dvoje bolje, pod prirodnim nam elektricnim nam svjetlom. Konobar dolazi, na brzaka narucujemo pice, placamo da covjek vise ne smeta..i eto pocinje spika.

Kao sto sam i zakljucio tip je stvarno komunikativan, sto vise zajebant je a i kuzimo se, valjda Ali djevojka mi je nesto tiha, tko zna mozda se razocarala u meni. Ta ideja me i prepala, ali ne i razocarala ipak ovaj dvojac sto je sjedio pred menom stvarno je bio zadivljujuc…djevojka, zbog koje sam pokusavao sto manje imati direkt kontakata ocima je bila jednom rijecju komad, predivna pocesljana kosa koja se spustala niz ramena, pune usne, slatki nosic, a da ne pricam o nogama koje sam uspio uhvatiti u pogled dok je ulazila ispred mene u kafic, tip, nije da me privlace tipovi..ali moglo se reci da ona zna izabrati , eto taj dio misli mi je prosao kroz glavu i oci..plus sto sam se pitao a sto ja tu radim..Vrijeme je brzo proletilo. I otisao sam kuci. Kroz glavu su mi prolazile mnoge ideje, tisuce pitanja..milijun sitnih bockanja me je davilo..a nisam mogao nista..nisam htio ispasti dosadan. Proslo je par dana, nema javljanja , nema porukica i polako sam prihvatio onaj dio, a da to je bilo to…kratko i jasno.

Dan je secem se i zvoni mobitel, u sebi promrmljam koji kurac me sada netko treba..pa subota je..kaj ne mogu ni tada imati mira (bio sam naviknut da me sef zivka subotom). Cujem muski glas i bez razmisljanja skoro opalim ono ..aaaaaa u kuraaaaaaacccccccccccc…kada muski glas kaze ..

– ej kaj radis..

ono ja paf..Pa jebote to je on..decko kaze..znas nismo se mogli javiti, bili smo malkice u guzvi, posao i tako to…sorry….iskreno radije bi da je to ona rekla..al nema veze, lijepo od njih….pitao bi a kaj hoce..ali to ne bi bilo u redu…i pita decko mene…sto radim, kakav mi je dan danas….i onda paf….on bi na cugu opet i ako dolazim da je to moja i njegova interna tajna…..ja ono…sto cu covjeku reci..kazem..ma nema beda vidimo se navecer..i dogovorimo se u 8.

Odletim tako ja svojim prijevozom zvanim autobus do njih, par stanica i dolazim…jos nema nikoga…stanem uz neku zgradu neki nosac stup ili koji vrag, i ne primjecujem kako dolaze njih dvoje, i odjednom paf….tip se smije, cura zabezeknuta kao i ja ….njemu smijesno…pa koji se kurac on smije, u njenom pogledu vidim da mu nece ostati duzna, samo se nadam da u tom vracanju duga necu i ja najebati. I tako on kroz smije kaze, aj idemo…ja ono cemo u onaj kafic ili …. a on..ma ne ima jedno bolje mjesto. Jebote njemu smijesno, nesto bi rekao curi..ali to bi ispala kao laz, ono nisam znao da cemo se naci, pa u biti i nisam i jesam..ma tko to sljivi…drago mi je..I tako sjednemo u auto, i tip vozi, a meni tak svjedno, ionak ne znam grad….i odjednom stanemo…ja se okrecem nigdje kafica, i pitam ga a di smo..a on kaze pa doma naravno  cura je vec otisla malkice naprijed, a nisam ja krenuo za njom sljivi ti to…u ulazu je mrak..bolje nek su oni ispred mene Cujem otkljucavanje vrata…oni nestali, pa ja za njim kroz polutamu, vrata se zatvaraju, i pali se svjetlo..e da to je vec prirodniija atmosfera, hodnik, vrata, tepih, svjetlo…uf..dobro je ne bu me ubili…kakvo olaksanje, on se i dalje smiju, cura je sjela za stol bacila par puta pogled prema dragome, a bome sam i ja osjetio taj osifanac…i veli tip pa daj ponudi necime gosta, a ona ce…a jel…a sto bi htio gost…onako malkice ironice…ups…ne bu dobro mislim si…

Stranice: First -- 1 -- 2 -- 3 -- Next → -- Last

Možda Vam se sviđaju i ove
guest
2 Komentari
Stari
Novi Ocjeni
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
Perica
Perica
5. listopada 2020. 22:30

Prelose… pises…. probaj…. da koristis….. tacku i zarez…… ponekad

Boško
Boško
6. listopada 2020. 09:29

Ma vidiš da se trese ko jebena zečica. Ovo nije priča nego obično lupetanje. Hteo je sa ovim tačkicama da napravi dramu i neizvesnost, a ustvari je napravio opštu konfuziju. Bezveze.