To je davalo meni više prostora. Osim tih pravila kod kuće ipak ne mogu reći da me previše gnjavila a nije imala niti razloga. U školi sam bio odličan, svugdje sam se pristojno ponašao tako da nije bilo primjedbi, jedino što je uvijek pokušavala utjecati na to u kojem društvu se krećem. Uvijek je morala znati s kim sam i gdje. Najviše me je nerviralo njeno njušenje da li smrdim po cigaretama ili alkoholu kad bih se vratio kući i ispitivanje gdje sam bio, kad, kako, s kim…?
Ekipa u srednjoj mi je bila super. S njima su počeli moji prvi izlasci, prve cuge, prvi jointi, prve cure i sve sam to uspješno skrivao od tako konzervativne majke. Često bi mi palo na pamet da li će ikad ona naći nekog ili će do kraja života ostati sama i poludjeti sama sa sobom. Znao sam da bi me manje gnjavila kad bi si našla nekog ali isto tako sam znao da s njezinim karakterom nema šanse da seona nekome svidi. Možda bi se fizički svidjela nekome kad se ne bi odjevala tako staromodno, i kad bi napokon prestala vezivati kosu u rep, dodala malo šminke, izašla van, popila nešto, družila se… i najprije prestala uzimati te lijekove koji očito još više od nje rade bezosjećajnog zombija.
Uspio sam bez problema dogurati do četvrtog srednje da nisam imao problema niti u školi niti kod kuće a što je najvažnije nisam postao nikakav sociopat nego sam bio vrlo društven. Čak mogu reći da mi je društveni život bio vrlo bogat a najviše sam se ponosio s tim što smo tokom svih godina srednje škole nas 5 najboljih frendova zadržali prijateljstvo i postali najpoželjnije društvo. S curama je išlo kako tako. Ni bolje ni gore nego ostalim frendovima. Imao sam jednu vezu od 5 mjeseci i još nekoliko pokušaja veze. Nije to baš nešto uspješno ali barem mogu reći da nisam završavao srednju kao djevac.
Možda neki misle da sam tu bivšu curu karao stalno i još te neke cure ali prava istina je to da sam imao sex samo 2 puta s bivšom curom s tim da se prvi sex niti ne može zvati sexom. Ali to sad nije bitno. Kao što rekoh tih godina je bio rat pa škola nije dopuštala maturalno putovanje niti maturalne zabave ali mi smo se ipak nekako uspjeli izboriti da se organizira kakva takva zabava. Naša razrednica nas je potpuno shvaćala i pokušavala organizirati nešto. Jedan dan je došla u razred i rekla da je uspjela naći prostor van grada gdje ćemo se skupiti sa roditeljima uz večeru i zabavu. Našla je čak nekakav lokalni bend da svira. Ok, bili smo zadovoljni iako to neće biti klasična maturalna zabava sa pozivnicama, partnerima i partnericama, voditeljima…kakve su organizirale neke druge srednje škole. Bilo je to u hotelu Velebit 20 km van grada.
Nitko od nas nije ni čuo za taj hotel. Taj hotel ima dvoranu i naša zabava je trebala biti tamo. Problem je bio što maksimalno 80 osoba može stati tamo i zato je bio ograničen broj uzvanika. Dakle nas 32 plus razrednica, dvoje roditelja po svakom i ostane još mjesta za eventualno braću i sestre i možebitne cure i dečke za one koji ih imaju. Mi smo dečki, barem svi iz mog društva bili solo.
tako slično je i moja mama
stvarno?
Vidio si ili čuo?