Na godišnjici mature poševio sam u dupe staru simpatiju

Bližila se godišnjica mature, deset godina je prošlo i ja sam već zaboravio ekipu iz srednje.. Doduše, ne i Moniku, simpatiju iz srednje, supatnicu sa atletskih staza na Mladosti i uglavnom, komadom bez premca. Kad me nazvala Gordana, inače zadnja predsjednica razreda na maturi, da će se održati jubilarna proslava mature u jednom hotelu, jer je bilo onih izvan Zagreba koji bi mogli tako prespavati, a u koju se ubrajala i moja malenkost, pošto sam sad živio u Puli, oduševljeno sam prihvatio. Jedva sam čekao taj vikend i došao u hotel oko 14 sati, a maturalna je započinjala oko 18 sati. Čekirao sam se i u sobi raspremio stvari, pa se upicanio da sam blistao u tamnosivom odijelu, tamnoplavoj pa skoro da i ljubičastoj košulji i cipelama boje konjaka. Spustio sam se do lobija i odmah prepoznao Gordanu. Nije se nimalo promjenila, osim što je imala ozbiljniju frizuru koja nije više bila svezana u rep. Izljubili smo se i izgrlili, te razmijenili par riječi, pa me uputila u restoran gdje je bila već pristigla ekipa. Odmah sam prepoznao staru mušku ekipu, neki sa već pozamašnom kilažom, a neki i oćelavili. Izgrlili smo se i tapšali jedni druge po ramenima izmjenjujući lovačke priče sa istinitim. Ubrzo su se skoro svi okupili, pa smo krenuli sa večerom. Kraj mene je sjedila jedna plavuša duge kose i sa naočalama, ali nisam ju nikako mogao prepoznati, a onda se nakon razgovora sa drugom ženom, zvala se Verica, okrenula prema meni i nasmješila se, te rekla: – Bok Igore. Gledao sam ju jedno vrijeme i onda prepoznao plave oči: – Ohhh.. . Monika, pa to si ti? ! ? Isuse, uopće te nisam prepoznao.. . – Nisam se valjda tako puno promijenila? -upitala je sa smješkom spuštajući lagano naočale. – Ne ne.. . ustvari.. . jesi -rekao sam zbunjeno, pa brzo nastavio- Sjećam se ovih plavih očiju, kratke smeđe kose i vižljaste figure, buntovne djevojke.. . – Hahahaha.. . no krasno, nitko me od nazočnih nije prepoznao. – Zar baš nitko? ! ? -sad sam ja bio zatečen. – No dobro, Gordana i Verica se ne računaju, jer se vidimo skoro svaki dan. Nego, čime se baviš? Gordana mi je rekla da si u Puli? Tada sam razvezao razgovor koji se sa kraćim prekidima nastavio dugo u noć. Nakon večere smo se Monika i ja preselili u bar, pa smo nastavili razgovor. Saznao sam da se udala, i prsten se lijepo vidio, ali i da je muž stalno na putu, neki guzonja u nekom od ministarstava, a nije me ni interesiralo u kojem, bez djece, rekreativno trči, a kad je saznala da ja i dalje trčim maratone i cross country samo je rekla da po tome ona trči jednom godišnje. Tu smo se oboje nasmijali, a pića su samo dolazila, pa smo se preselili u jedan separe i makli od šanka. Bilo joj je čudno da nisam u braku, ali sam joj rekao da sam dugo godina bio u jednoj vezi koja ipak nije došla do braka. Nakon nekog vremena u separeu sam osjetio njenu ruku na mojem koljenu ispod stola, te mi se primakla i osjetio sam njenu toplinu na svojoj koži. Nije prošlo dugo i počeli smo se ljubiti, a nakon par minuta sam ju upitao: – Idemo kod mene u sobu?