«Ah joj bože, rasteš, tak je… Al nikad nećeš biti prevelik, uvijek je sin mamina bebika, ma mamino prvorođeno, jebemu, i zato ću te i kad buš bil dedek, a ja škripala u invalidskim…baba od sto godina, ja ću te zvati bebać mamin!»
Obadvoje smo se nasmijali. «A sad u krpe!» Jakša je prao zube, ja sam ušuškavala Rvatina i malo ga mazila po obraščićima.
Žene će luditi za njim; plave oke, crna kosa, tamniji ten, pune usnice stvorene za lizanje i jako senzibilan. Mamin mali mačak, joooj… Njegov tata već je žestoko hrkao. Tu i tamo glasno bi se isprdio kako to obično čini u prvoj fazi sna. Teško radi za mene i djecu, tjera biznise i zahvalna sam mu na tome što se stvarno lagodno živi…ali kada bi se barem djeličkom svoje snage posvećivao meni kao ženi.
Još je bio zgodan čovjek, ne bi imala ništa protiv da ga osjetim, ali kako stvari stoje ja sa svojim mužem više nikada neću voditi ljubav. Jakša je bio u krevetu. Nosio je bokserice za spavanje, kao i njegov mlađi brat. Kleknula sam kraj madraca,
«Jesi dobro? »
«Aha. »
«Nekako si mi usporen», poškakljala sam ga, ali iako se zasmijuljio, od srama što ga tretiram ko bebu odgurnuo mi je ruku i rekao da prestanem. No, moj pokvareni droljasti plan odlično mi je uspijevao; htjela sam da se to škakljanje mame i sina pretvori u hrvanje. Mali je u početku bio zakočen, ali mamica zna sva prava mjesta na svojoj bebi. Maknula sam plahtu s njega i onako mu prduckala ustima ispod golog pazuha! To je bilo to, borba je počela… Valjuškali smo se po krevetu, škakljali, štipkali.
Dečko se smijao uživajući u toj igri kao pravi štenac. Jakša je lakši od mene, ali podjednako visok i jači. Skroz sam se prepustila uživanju u njegovoj mišićavoj mladoj trupini i u tom zanosu završili smo na podu. Vriskala bi ‘Ujko! Ujko!’ Svaki puta kada bi me ukliještio, a on se na to pomicao i grickao me po salastom trbuhu.
Koljeno mu je bilo zabijeno skroz u mamino međunožje, a uz pod me držao rukom smještenom pod samim cicama. Osjećala sam kako mu se kurac dignuo i zalijepio na moju potkoljenicu. Loveći zrak rekla sam da me malo pusti da dođem do daha. Nisam se pomicala.
Dah mu se lijepio za moju golu kožu, ali nije bio drzak, diskretno me istraživao. Sve ga je to vjerojatno malo iznenadilo, pa čak i prestrašilo. Ja sam zaklopila oči, a on je pomicao ruku prema obrijanoj pici koja mu se našla doslovno na dohvat ruke. Tada je Franjo po ko zna koji put pokvario zabavu,
«Slavica…? Slava! Šta se tamo događa, ajde u krevet dolazi!» Brzo smo prekinuli, što sam hitnije mogla sredila sam se, pokrila Jakšu i otišla u svoju sobu.
Te sam vam ja noći teško oka sklopila. Jedva sam čekala dan, priliku da dečki odu van pa da mogu prošvrljati po sobi u potrazi za tragovima sinove napaljenosti. Kada sam vidjela da su plahte čiste probo me osjećaj neopisive tuge. Nisam to mogla shvatiti; pa kako nakon svega…kad sam ga tako napalila? ! Jel me provalio, mamu koja mu se preočito nabacivala? Ta me pomisao sledila, samo sam sjedila na njegovom krevetu, a misli su divljale.
