PERKA

Perka je nadimak djevojke po imenu Petra. Kad se još okretala i ritala u maminom stomaku svi su bili uvjereni da će biti muško i trebala je dobiti ime Petar po djedu s očeve strane. Rodila se djevojčica. Nazvali su je Petra a njen otac ju je zvao Perka . Ne znam točan razlog za to.

Uglavnom ubrzo su je tako svi zvali u susjedstvu a poslije i u školi. Dugo, dugo je i izgledala kao dječak. Tijelo bez i malo ženstvenosti je imala kad su njene prijateljice iz srednje škole već imale bujna prsa, lijepa i poželjna tijela i pomalo iskustva u seksu. Perka je bila ravna kao daska. Nešto malo sisa i tijelo bez oblina. Jedino ženstveno na njoj je bila kosa koja je bila bujna, kovrčava i malo preko ramena. Bila je dobra duša i nije zamjerala nikome ruganje na svoj izgled. Čak se ponekad i sama znala zezati na svoj muškobanjasti izgled i reći da je ona mix žensko – muški.

U dobi od 18 godina je bila skoro ista kao i sa 15. Samo su sise malo narasle i ipak su se vidjele ispod garderobe koja je bila manje više sportska ili traperice, tenisice, majica i ponekad ljeti kapa “šilterica”.

Upisala je trgovačku školu i kad je završila zaposlila se ubrzo u našem mjestu kao prodavačica u jednom trgovačkom lancu. Najčešće je radila na blagajni i uvijek je bila dobre volje.

Tu je počela moja prva komunikacija sa njom iako sam ju znao od prije kao i ona mene ali nismo bili u prilici razgovarati.

Kad sam ju jedno večer susreo u gradu ljubazno se nasmijala kao u trgovini i pozdravili smo se prvi puta u životu. Taj osmjeh mi je uvijek pred očima. Iskren, od srca i lijepi bijeli zubi.

Nakon nekoliko dana sam u jednom lokalu na vanjskoj terasi sjedio i čitao neke sportske novine kad je Perka prolazila i uz tradicionalan osmjeh i pozdrav “bok” mi rekla

– nije loše tako u hladovini
– Nije, dođi i ti uživati
– Bi da ne moram na posao. Drugi puta.
– OK pamtim ovo “drugi puta”
– Ha ha ha , pamti dobro.

Nakon nekoliko dana je bila Nedjelja i ja sam opet bio u istom lokalu na istom mjestu kad je Perka naišla i standardno , osmjeh pa “boook”. Odmah sam se sjetio onog “drugi puta” i rekao sam joj

– je li danas ono “drugi puta”
– Ha ha ha , zapamtio si. Ajd može.

Prišla je do stola, sjela i krenuo je razgovor o standardnim temama . Posao, dani odmora, plan za ljeto i na kraju njeno pitanje

– Ne viđam te više sa Ivanom. Jeste prekinuli ili se ne susrećemo na istim mjestima.
– Prekinuli smo. Ostavila me.
– Ma da ? Lažeš? Zašto?
-Ne lažem. Do duše priznam da sam malo kriv ali nije to bilo više to. Jednostavno smo skroz drugačiji. Ona voli šetnje, ja volim sjediti u kafiću, ona voli povrće ja meso Ha ha ha . Već 4 -5 mjeseci nismo skupa. Ostali smo “dobri”. Pozdravimo se i to je to. Ima drugog dečka i život ide dalje. Ajmo malo o tebi. Ha ha ha .

– ma kod mene ti je sve uvijek isto. Ništa novo. Posao, kuća i to je to.
– ništa ljubav?
– zajebavaš me? Pogledaj me. Tko može imati ovakvu curu.
– Šta ti fali?
– Sise, guzice, struk, malo deblje noge i još brdo drugih stvari
– Ma daj ti si uvijek vedra, nasmijana. Nije sve u izgledu. Duhovita si.
– Je li se to ti meni upucavaš? Ha ha ha . Toliko komplimenata mi nitko nikad nije dao u deset sekundi.
– Dobra ideja. Ja bez cure, ti bez dečka. Kad ćemo na spoj?
– A ovo sad nije spoj?
– Dobro, ovo je prvi spoj, kad ćemo na drugi. Večeras?
– Jel ti mene zajebavaš?
– Ne. Bez zajebancije, mogli smo večeras izaći negdje na cugu. Što nas košta. Možda i potraje.
– Ne znam. Ovo mi je prvi put da me netko pita da budemo u vezi. Baš si me iznenadio. Ma znaš što. Zašto ne. I to se moralo jednom desiti. Kada i gdje trebam doći. Ne znam kako to funkcionira.
-Recimo oko 8 . Može ovdje. Ne zezam te. Simpatično mi je kod tebe to što si uvijek dobre volje i pozitivna si osoba. Do večeras razmisli pa ako odustaneš svejedno dođi na piće i kaži da ne želiš i nema ljutnje.
– OK doći ću 100%