Vrativši se lagano unazad primjetila je da mi kitača viri iz gaća i lagano mi šapnu na uho svojim seksi glasićem:
– Pokrij se, viri ti ćuna blento jedan.
Uzmem ga hitro jednom rukom i krenem da ga vraćam postranice na lijevo, gdje ga obično i držim, a pri tome ga uhvatim odmah iznad korjena i onako folerski mrdnem malo s njim gore-dole, kako bi bila sigurna da će ga dobro vidjeti. Reče još da sam pravi đavo, i lagano me pusti. – Izvini. Dodadoh još snuždeno, na šta mi ona reče da ne brinem, jer niko ništa nije vidio. Trenutak kasnije me zakucala ušima od beton, kad je tiho rekla da je baš lijep i velik kurac. Nešto u fazonu blago mojoj djevoci ili nemaš se šta stiditi.
Odmah sam, kao što izdrkah pod tušem, izbacio da nemam djevojku. Ona, kao, ne može da vjeruje i vrati se na svoje mjesto vidno crvenija u licu. Što meni dade satisfakciju, kako sam ga barem nekoj (i to kakvoj!) dao na stručan uvid. O nalazima sudskog vještaka da i ne pričam! Ostatak dana mi je prošao u razmišljanju o njoj. To veče sam ga bacio u nesvjest još tri puta, i svaki idući je bio sve deblji i bolniji. Tu noć sam, koliko se sjećam, slabo spavao, ali od silnog navlačenja – kožicu sam uspio zacrveniti do krvi.
Idućih par dana sam proveo dežurajući na terasi i zamišljajući kojekakve scenarije. Tri dana su prošla i već sam se polako mirio sa sudbinom. Moraću čekati još dva dana do subote i na sve to, veliko je pitanje da li će se uopšte pojaviti za vikend. Četvrtak ujutro, negdje oko 9 časova, krenuo sam na terasu. Znao sam da ću biti sam barem jedno sat vremena. Raspust je, niko ne ustaje prije deset, a ja nisam nikad bio spavalica.
Fufling! Nisam mogao da vjerujem ko me nadmašio u ranoranilačkom sportu. To jutro prva je bila Ivona. Čula me kada sam otvarao metalna vrata, pogledala me, i spretno prebacila peškir preko grudi.
– Aaa ti si, zatvori samo vrata molim te.
Rekla je mirnije kada me prepoznala. Nije imala gornji dio kostima. Rekoh samo kratko zdravo, poslušno zatvorih vrata i priđoh da sjednem pored nje. Betonske pločice mi zaroštiljaše guzicu gotovo do cvrčanja, ali istrpjeh. Ponudila me cigarom koju nisam odbio. Zanimljivo, sjela mi je kao da sam pušač. Ni jednom se ne zakašljah. Ona reče da mi fino stoji cigareta i kako imam prave muške ruke. Vjerovatno sam se malo zacrvenio na taj komentar, jer sam u sebi mislio kako bi je te ruke pronosale na kari po ovoj terasi. Samo kad bi mi dala! Zahvalio sam se na komplimentu, i pitao otkud ona danas ovdje.
Jutros je malo prespavala, nije joj se išlo na posao u žurbi, i da je još šef riba što kasni. Odlučila da se izležava čitav dan, reći će da je dobila ili tako nešto. Radila je kao medicinska sestra u obližnjem domu zdravlja. Taman kad sam počeo da je zamišljam kao jednu od onih, koje su seksi-humoru imaju mala okrugla usta, glupu facu, i ogrnomne sisetine; trže me pitanjem.
– Kako to da nemaš curu?
Rekla je to kao da nastavljamo neku davno prekinutu temu, pa joj odvratih da sam imao jednu skoro, ali da se nismo slagali i da je bila glupa. Istina je bila da sam od Marine tražio da mi da, dva dana pred njen 17ti rođendan, na šta mi je ona teatralno opalila šamar. Nikad je niko nije tako uvrijedio u životu kao ja, rekla je na kraju, ali ja se više sjećam kako mi je bridio obraz.
Ivona se kratko nasmija i reče da to tako ide u životu, ali da se ne brinem, jer sve to bude i prođe. Ja kao sa razumijevanjem potvrdih, i konačno se malo opustih. Počeh je gutati pogledom, čim mi ne bi vidjela oči. Ma to nije bila žena – to je bila žena anđeo! Njeno, inače blijedo tijelo, od silnog sunčanja je sad imalo neku predivnu i toplu boju kože. Ozarih se i ja sav, a ona stvar u gaćama skoči na gotovs. Sjedio sam sa blago savijenim nogama, vješto krijući dignutu kitu. Kad smo ispušili po još jednu cigaretu, ugasila je svoju o pod i pružila mi je, rekaviši da bacim pikavce u odvod. Uzeh pikavac i skočih, brzo okrenuvši joj leđa. Kad sam se vraćao vidio sam kako se namješta na peškiru. Iskoristila je moju kamuflažu, da istim poslom i ona legne na stomak. Bio sam sretan da ga nije skontala, koliko i što joj ne vidjeh sise.
0