«A, vi ste sigurno Mirna. Rekla mi je gazdarica da će kasniti pola sata jer je sprečena, pa da vas ponudim sa kavom dok se ona ne vrati. Osim toga rekla mi je da vas ni u kojem slučaju ne smijem putiti da odete i da možete malo razledati robu po butiku» odgovorila mi je još puno ljubazije oligledno osjećajuć kako sam osoba do koje je gazdarici posebo stalo kad joj je izdala takve direktive preko telefona.
«Dobro, pričekati ću dok se ne vrati» nasmješila sam se ljubaznoj prodavačici koja je pohitala iza jednog zastora vjerojatno da mi donese kavu.
Ova me je situacija opustila jer sam primjetila da je Ivani vrlo stalo do prijateljstva sa mnom. Jučer sam osjećala veliku prisnost s njom iako smo se netom upoznale. Bila je srčana i iskrena kao malo koja moja prijateljica. Nisam osjećala ni trunku ljubomore u njoj kao kod mnogih drugih žena, a i njena toplina s kojom mi se obraćala i pažnja su utjecale na mene. Ispočetka me bilo strah da je to samo maska kako bi zadobila moju pažnju i želja da me odvuće u svoju i muževu postelju, ali sam nakon ovoga stekla dojam da je ona stvarno dobra osoba.
Malo sam njuškala po butiku, gledajući interesantne stvari koje su bile obješene po vješalicama, a djevojka koja mi se obratila pri ulasku u trgovinu se vratila sa tacnom na kojoj je nosila šoljicu kafe, malu čokoladicu i bočicu vode. Spustila je na stol oko kojeg su bile postavljene dvije kožne fotelje i rekla mi da se poslužim. Zahvalila sam se i sjela u kožnu fotelju.
Stavila sam si dvije kockice šećera u kavu, promješala i otpila gutljaj fino aromatizirane kave. Crna kožna fotelja a kojoj sam sjedila je bila vrlo udobna i zavalila sam se promatrajući jedan par kako se nećka oko kupovine jedne haljine. Djevojka je bila moje visine izuzetno lijepa i okretala se ispred ogledala u tirkiznoj haljini pitajući svog dečka kako joj stoji. On je samo zadivljeno potvrdno klimao glavom. Očigledno je bila u pitanju cijena jer su obadvoje bili zadovoljni njenim izgledom. U tom trenutku se na ulaznim vratima pojavila Ivana. Spazila me odmah sa vrata i sva nasmijana krenula prema meni. Imala je sivi sako i sive hlače, a u rukama je držala dvije vrećice. U prolazu je dala djevojci vrećice da ih odnese, a onda raširila ruke i mene koja sam se ustala toplo zagrlila i poljubila.
«Djevojčice moja draga, izvini što si me čekala. Imala sam puno posla i nisam stigla prije doći» obrati mi se veselo.
«Nadam se da su te moje cure ponudile kavom dok si me čekala» nastavi upitnim tonom gledajući prema meni ne obračajući pažnju na poslužavnik na malom staklenom stoliću.
«Tvoje cure su divne i nije mi bilo dosadno. U tvom butiku ima mnogih zanimljivih stvari, pa sam lako prebrodila to čekanje» odgovorim joj sa šaljivim tonom.
Krajičkom oka sam zapazila kako je mladi par otišao sa haljinom na blagajnu očigledno odlušivši ju kupiti. Bilo mi je drago da će ta lijepa djevojka nositi tako krasnu haljinu koja joj izvrsno pristaje.
Ivana je sjela preko puta mene na stolicu, a djevojka joj je za to vrijeme donjela kavu očigledno znajući gazdaričine navike. Nisam mogla započeti temu o kojoj sam s njom htjela pričati jer su se u blizini stalno muvali kupci koji su nešto gledali, isprobavali, pitali pa sam joj pričala o svom faksu i problemima oko ispita.
