Sutradan sam otišla na fakultet ujutro jer sam imala jedno predavanje i dogovor sa mentorom o diplomskom radu, pa sam se oko podne vratila kući. Mario je bio na poslu i ja sam ga nazvala da mu kažem kako ću mu ostaviti ručak u frižideru jer se moram naći sa prijateljicom. Pitao me samo kod koje prijateljice idem, a ja sam mu odgovorila da idem kod Tanje koja ide sa mnom na fakultet jer da moramo neke stvari za ispit zajedno proći. Namjerno sam mu rekla Tanju jer sam znala da nema njen broj i jer ona nikada ne zove kod nas kući. Bila sam izuzetno oprezna jer nisam htjela da me uhvati u laži. Nisam još smjela spominjati Ivanu jer bi mi postavio razna pitanja o njoj i možda bi primjetio da ga nešto muljam. Mario je radio do 3 sata i poslije posla bi navratio sa dečkima u obližnji kafić na piće. Obično bi se vraćao kući oko 5 sati. Htjela sam svakako izaći iz kuće prije nego se on vrati. Zato sam na brzinu skuhala ručak i spremila se.
Našminkala sam se na brzinu i iz ormara izvadila odjeću koju sam mislila odjenuti. Pošto je bilo jako vruće odlučila sam obući šarenu haljinicu na cvjetiće koja je imala kaiš na sredini i štikle.
Odjurila sam na tramvaj da ne zakasnim i nakon što sam navratila u trgovinu da kupim neke sitne potrepštine produžila sam pješice u ulicu gdje se nalazio Ivanin butik. Malo sam se nelagodno osjećala kretajući se prema njemu jer sam počela osjećati intezitet jučerašnjih događaja. Nisam znala kako će Ivana reagirati kad me bude ponovo vidjela. Da li će biti tako draga kao što je jučer bila ili će danas nakon što je avantura završila postati hladna. Mučilo me sto pitanja dok sam hodala prema butiku. Kad sam se približila na nekoliko metara od butika primjetila sam da su vani izloženi štenderi na kojima je stajala roba.
Nekoliko djevojki je odmjeravalo robu koja je bila uredno posložena. Bilo je tu svakakvih ljetnih haljinica, majica, hlača. Ušla sam u butik u kojem se glasno čula muzika. Bio je to veliki prostor u koji se ulazilo mramornim stepenicama prema dole. Cijeli prostor je bio klimatiziran tako da je ugođaj za kupovinu bio dobar. Nisam do sada nikada bila u ovom butiku jer je bio po strani, a i mislila sam da je u njemu skupa roba iako nisu bile sve stvari skupe. Palo mi je napamet kako sam Ivanu i prije mogla sresti da sam kojim slučajem došla u butik prije našeg susreta.
U butiku su na nekoliko mjesta bili postavljena velika ogledala kako bi se kupci mogli vidjeti, a sa desne strane od ulaza su bile tri kabine za presvlačenje. Pogledom sam pretražila prostoriju, ali Ivanu nisam zapazila.
Jedna djevojka je stojala ispred kase i naplaćivala jednoj gospođi neke stvari, a druga je preslagivala neke stvari po visokom ormaru u lijevom kutu. Zastala sam za trenutak ne znajući kojoj da priđem, a onda kao da je djevojka koja je slagal robu primjetila moju neodlučnost se zaputi prema meni razvlačeći usne u ljubazan osmjeh.
«Tražite nešto posebno» obrati mi se veselim tonom
«Ne baš, dogovorila sam se sa Ivanom da ćemo se naći u njenom butiku oko 6 sati» odgovorim pomalo uplašenim tonom jer nisam znala kako će djevojka protumačiti moj sastanak sa njezinom gazdaricom
