Ispovijest Čovjeka Koji Je Jebao Svoju Mamu

Ova priča vodi nas u kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada sam radio za erotski magazin. Urednik je od mene tražio da napravim kratak intervju sa osobom koja je imala incest iskustvo. Naravno, nije to bila naredba već onako – ukoliko je moguće, dobro bi bilo…

Željan dokazivanja bacio sam se u potragu. Iako sam imao zaista širok krug prijatelja i poznanika svih vrsta i staleža nije bilo moguće pronaći nekog tko bi se usudio pričati o tome. Možete zamisliti kako je to bilo prije u doba kad nije bilo interneta, foruma, chatova…ali i sloboda izražavanja je bila na manjem nivou.

Naravno, incest se je u prošlosti događao i više nego sada ali prolazili su mjeseci a ja još nisam imao priču. Cijelo to vrijeme sam dosta istraživao o toj temi i došao sam do podatka da se incest najviše događa i zabačenim ruralnim predjelima gdje naprimjer u obitelji u kojoj nema majke, otac pojebe kćerku ili gdje žive sami mama udovica i sin srednjih koji nije oženjen pa u trenutku slabosti nategne svoju mamu a ona naravno to mora kriti, ili pak slučaj kad se brat i sestra malo poigraju u tinejdžerskim danima. Ali tko bi se usudio pričati o tome?

Stoga sam bio mišljenja da bi o tome možda mogla progovoriti neka gospođa koja je u mladim danima imala takvo iskustvo sa svojim ocem. I bio sam na dobrom putu ali kad sam već imao dogovoren sastanak sa jednom gospođom, ona se u zadnji trenutak predomislila i nije htjela pričati o tome unatoč mojim obećanjima da će sve ostati diskretno.


Jedan petak navečer sjedio sam u kafiću sa svojim prijateljem i nakon nekoliko piva požalio sam mu se u vezi famoznog intervjua.


Bojan: -”Ha ha, bio je sa mnom u vojsci jedan Makedonac koji se hvalio da je jebao staru”.
Ja: -”Jel možda imaš njegov broj?”
Bojan: -”Stvarno ne znam, ali moguće da imam jer smo svi iz voda razmjenjivali brojeve. Imam pun notes brojeva.”
Ja: -”Bi ti se dalo pogledati?”
Bojan: -”Nema problema, pogledat ću.”


Sutradan popodne gledao sam utakmicu zavaljen na trosjedu, kad je zazvonio telefon.


Bojan: -”Hej Bojan je.”
Ja: -” Hej.”
Bojan: -”Evo našao sam od ovog.”
Ja: -”E super. Šta misliš da mi daš broj ili možda da ga ti nazoveš i objasniš mu.”
Bojan: -”A nije baš da mi se nešto s njim priča ali nazvat ću ga.”
Ja: -”Super frende,zahvalan sam ti.”
Bojan: -”Onda večeras se vidimo?”
Ja: -”Naravno”


Navečer smo se našli na istom mjestu.


Bojan: -”Evo sve je sređeno, bio je tako sretan što sam ga nazvao, da je pristao bez razmišljanja.”
Ja: -”E svaka ti čast.”
Bojan: -”Evo ti broj pa mu samo javi dan prije da se dogovorite da ćete se naći.”

Te večeri popili smo prilično što i nije neka novost. Ali ovog puta sam imao razlog.
Ponedjeljak sam odmah išao pohvaliti se uredniku i umjesto na njegovo oduševljenje dobio sam odgovor:

-”Pa kud baš u Skopje, zar nisi mogao naći nešto bliže? Znaš koliko to košta?”
Ja: -”A neš ti troška vlak i neki jeftini hotel.”
Odgovorio mi je: -”Ma kakav sad hotel, pa u vlaku možeš spavat!”

Baš sam bio razočaran. Samo sam kratko odgovorio: -”Ok,meni je svejedno. Nije ovo bila moja ideja nego vaša.”

Please wait...

Imamo još za tebe...

Možda Vam se sviđaju i ove
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
0
Ostavi svoj komentarx