Moja prijateljica Marija
Vikendima smo provodili cijele dane zajedno goli u krevetu, mazeći se i razmjenjujući nježnosti. Iako joj nije bilo teško da me uspali, često puta sam se pitao otkud toliko sperme u meni, kako je imala malo jače bokove, bio sam siguran da je mogu beskrajno puniti.
Došlo je i vrijeme rastanka, iako smo oboje bili svjesni da je to neminovno, bili smo tužni.
Nemoj plakati rekla je gledajući me svojim plavim očima, to se moralo desiti, naći ćeš curu svojih godina.
Znaš, učinio si me najsretnijom ženom na svijetu, dao si mi najljepši dar, nosim te u sebi, trudna sam, oduvijek sam htjela dijete – a ti si još mlad pred tobom je život, a i ovo je malo mjesto.
Stara tetka joj je ostala sama u velegradu i dala joj je svoj stan, pa se odlučila preseliti kod nje. Još smo se družili neko vrijeme, mazio sam joj trbuščić koji se već polako počeo nazirati. Ovdje je prodala kućicu i rekla mi je – nemoj me nikada zaboraviti.
Nisam je zaboravio, u svakoj curi sam tražio nju, a kada bih prošao pored one kućice, sjetio bih se svih onih trenutaka koje smo proveli zajedno, kako li je moja Marija i naša bebica.
Marija – zauvijek smo vezani i znam, jednog dana ćemo se opet sresti.
KRAJ
Pusica
12 komentari
Admin Profil
Prijašnji sadržaj
Sljedeći sadržaj
Možda Vam se sviđaju i ove
3 Komentari
Komentiraj
Izbriši odgovor
Divna priča. Uživao sam čitajući. Svi mi imamo svoje Marije.
jest marije mame il seke
Seke